Foto: HINA

TRGOVAČKI sud u Zagrebu nepravomoćno je presudio da HRT redatelju Lordanu Zafranoviću treba platiti 150.000 kuna zbog povrede moralnih prava jer je prilikom prikazivanja njegova filma "Večernja zvona" u siječnju 2014. neovlašteno koristio dvadesetak minuta kraću verziju od originalne čime je deformirao autorsko djelo.

Kako se navodi u presudi, HRT je time povrijedio integritet Zafranovićevog autorskog djela i ugrozio njegovu čast i ugled.

Zafranović je u tužbi isticao da je film prikazan u "osakaćenoj" verziji, čime je počinjena ne samo eklatantna povreda autorskih prava, već takvo postupanje za posljedicu ima i negativan učinak na film i autorsko djelo u cjelini. Tvrdio je i da je iz filma prikazanog na HRT-u 27. siječnja 2014. nestalo gotovo sve što čini glavni dramski dio i sadržaj te da je time postao nedopustivo nesuvisao i nejasan.

Nakon emitiranja sporne verzije filma Zafranović se putem odvjetničkog društva obratio HRT-u s prijedlogom mirnog rješenja spora, međutim, HRT je otklonio svoju odgovornost za počinjenje povrede.

Umjesto isprike, stoji u tužbi, HRT je film prikazao još jednom početkom veljače, dva dana nakon prvog dopisa Zafranovićevih odvjetnika, čime je HRT  Zafranoviću "jasno dano do znanja što misli o njegovim tvrdnjama". Time je, kako stoji u tužbi, javna radiotelevizija pokazala da "uopće nije razvila svijest o potrebi zaštite intelektualnog vlasništva i autorskih prava, a što čudi imajući u vidu da osnovna djelatnost HRT-a počiva upravo na tuđim autorskim pravima koja svakodnevno koristi u svojim programima".

Odvjetnici HRT-a isticali su da su pravo na emitiranje filma stekli temeljem ugovora s Jadran film distribucijom u vlasništvu Vinka Grubišića od kojeg je HRT kupio licence za 60 hrvatskih filmova. Sukladno ugovoru, navodi se i da je HRT isporučeni film prikazao u cijelosti i bez ikakvih intervencija te da nije imao razloga vjerovati da isporučeni materijal sadrži nedostatke te da nije trebao niti morao znati da se ne radi o originalnoj već o skraćenoj verziji.

U obrazloženju presude stoji da HRT prikazujući film u kraćoj verziji od originalne, a istodobno ga najavivši u rasporedu s naznakom njegovog punog trajanja od 133 minute, "nije postupio s povećanom pažnjom odnosno pažnjom dobrog stručnjaka" sukladno Zakonu o obveznim odnosima.

Sud pritom HRT nije oslobodio odgovornosti zbog tvrdnje da duljina filma nikada nije predmet pomnog pregledavanja i utvrđivanja prilikom uobičajene kontrole kazeta te da se nije  moglo znati da s kopijom filma nešto nije u redu. Prema ocjeni suda, Zafranović je bio u pravu kada je u tužbi isticao da je HRT javna ustanova s velikom tehničkom službom te da se stoga od HRT-a očekuje pažnja u ispunjavanju obveze iz profesionalne djelatnosti.

Prilikom odlučivanja o visini novčane naknade sud je uzeo u obzir i da se radilo o prvom javnom televizijskom prikazivanju tog filma od njegovog nastanka 1986., činjenicu da je tužitelj renomirani redatelj u čijem stvaralačkom opusu istaknuto mjesto zauzima film "Večernja zvona" kao i  činjenicu da je  osvojio Veliku zlatnu Arenu u Puli za najbolji film.

Sud je posebno istaknuo i činjenicu da se HRT nakon upućenog dopisa nije ispričao autoru i javnosti niti je film ponovno emitirao u istom ili sličnom terminu već ga je u originalnoj verziji emitirao u ranim jutarnjim satima u kodiranom programu "Slika Hrvatske", namijenjenom samo Hrvatima u iseljeništvu.