NEKI nas nazivaju skepticima, možda s dobrim razlogom. Vjerojatno smo pod utjecajem propagande postali globalisti. Neki smatraju da članke o knjigama (kao i sve druge) plaćaju firme koje samo žele profit. Neki pak vide u ovim člancima propadanje kulture – jer, stalno se spominju neki hitovi, a dobre knjige čitaju malobrojni, zar ne?

No razlog zašto ne pišemo više o domaćoj književnosti sasvim je drugačije prirode. Naime, hrvatska kultura se obrađuje u mnogo više tekstova nego što isprva izgleda, a nama je važno da se knjige čitaju.

Želite li čitati kvalitetniju literaturu, podržavamo. Bolje vam leži ono na što kulturna elita koluta očima? Podržavamo itekako. Dok se čitaju knjige, naša je filozofija, dobro je. Dakle, iako vrlo rijetko pišemo o domaćoj književnosti, pojavi se trenutak kad popustimo jer ponuda izvrsnih naslova tako traži. Pogledajmo o čemu se radi.

Platonovo platno – Tomislav Šovagović

Tomislav Šovagović napisao je vrlo zanimljiv roman u jednoj jedinoj rečenici. Ta furiozna rečenica prepuna ljubavi, ljubomore, strasti i depresije razbijena je haiku minijaturama, a već nakon prvih nekoliko stranica čitatelj će se zateći kako misli i diše u ritmu koji je pisac zadao i s užitkom se prepustiti njegovom majstorskom vodstvu.

Što je slikar kad ne uspijeva slikati? Muka koju prolazi zaljubljeni slikar Platon dok bezuspješno pokušava naslikati portret voljene žene nije samo identitetska i ono što ga ne proganja nije tek sumnja u vlastite sposobnosti, već i – više od svega – ljubav, strast, luda zaljubljenost.

Vidjet ćeš kad odrasteš – Luca Kozina

Dječji je svijet pun suprotnosti; istovremenog užasa i ushita, ranjivosti i prkosa, nevinosti i okrutnosti. Dječji je svijet nerijetko nalik na postapokaliptično igralište na kojem nema pravila, osim onoga da se – ostane živ. Obitelj, koja bi trebala biti prostor sigurnosti i povjerenja, ponekad je mjesto gdje nam se zadaje najviše udaraca.

Škola i susjedstvo često postanu poprišta užasavajućeg vršnjačkog nasilja. Prepušteni sami sebi, djevojčice i dječaci tada će, kao u pričama Luce Kozine, početi stvarnost promatrati kao kazališnu predstavu, postati žrtve ili nasilnici, upadati u nezdrave odnose, maloljetničke trudnoće, depresiju.

O čemu ne govorimo – Slavenka Drakulić

Svatko zna da je smrtan i da s godinama propada, ali tko se s time može pomiriti? Ne volimo govoriti ni razmišljati o bolesti i smrti, o gubitku i porazu, o izdaji, sramoti, promašaju ili žalosti. Ove teme duboko su skrivene jer današnje vrijeme favorizira mladost, ljepotu, brzinu, uz pregršt veselih i banalnih sadržaja.

No Slavenka Drakulić, jedna od naših najprevođenijih spisateljica i novinarki, u novoj zbirci priča O čemu ne govorimo uhvatila se ukoštac s tabuima suvremenog društva – u fokusu su joj starost, bolest i nemoć.

Gajandra – Srećko Jurišić

Knjiga neobična naziva, a još neobičnijeg sadržaja. Radi se o povijesnom romanu začinjenom nadrealizmom pisanog u obliku dugog pisma. U kasno ljeto 1790. splitski glazbenik i književnik Julije Bajamonti pozvan je u ljetnikovac Sorkočevića nedaleko od Dubrovnika.

Umjesto u radosti ladanja biva uvučen u urotnički vrtlog revolucionarnih stremljenja po uzoru na ona francuska. Ubrzo se njegov dubrovački boravak pretvara u noćnu moru nastanjenu isluženim isusovcima, talentiranim zavjerenicama, gnjevnim patuljcima, pokvarenim plemićima, duhom Luke Sorkočevića i serijom drugih pojava koje su sve na čudan način povezane s nestalom Marulićevom raspravom…

Azami – Aki Shimazaki

Je li to, sada toliko popularan, ADHD ili nešto posve drugo, ne znamo. No u ovaj domaći niz moramo ubaciti roman koji nam je zapeo za oko naslovnicom te posebno vrlo intrigantnom radnjom. Ono što ga povezuje s gore navedenim knjigama mogao bi biti relativno mali broj stranica.

Mitsuo Kawano tridesetpetogodišnjak je poput mnogih drugih; urednik u kulturnom časopisu, oženjen snažnom i pametnom ženom Atsuko i otac dvoje djece, o čijem odgoju, kao i kućanstvu, brine njegova supruga. No problem se javlja jer Atsuko postaje više majka, a manje partnerica, što iz veze istiskuje intimnost pa, iako u naponu snage, Atsuko i Mitsuo postaju sexless par.

Slučajan će ga susret s Gorôm Kidaom, bivšim školskim kolegom, a danas uspješnim poslovnim čovjekom, uvesti u tajne, erotičnim magnetizmom nabijene odaje visokog japanskog društva. U zamamnoj i tajanstvenoj animir-dami prepoznat će Mitsuko, nekadašnju suučenicu i kolegicu iz klupe. Svoju prvu ljubav. Tad ju je okitio nadimkom Azami.