GOSTUJUĆI prije godinu-dvije u radijskom showu SMS Deutscha, Srđan Sacher nagovijestio je mogući reunion Haustora nakon gotovo 30 godina. Kao pravom obožavatelju ova mi je vijest popravila dan, tek sam nešto kasnije shvatio da se reunion doista i dogodio, no tek radi snimanja jedne stare (dub verzija Trećeg svijeta) i jedne nove stvari (obrada pjesme Probudim Milana Mladenovića i Mitra Subotića) u okviru dokumentarca koji je o njima snimao redatelj Arsen Oremović.

Filmski korak dalje

Film je u međuvremenu završen te pod naslovom Treći svijet s uspjehom prikazan na Sarajevo Film Festivalu, no novo okupljanje Haustora ostalo je na dvije novosnimljene pjesme koje su plasirane na samom kraju filma. Iako je riječ o maloj medijskoj senzaciji i iako sam uživao gledajući ponovno zajedno na djelu originalnu postavu grupe, sam film ipak ono najbolje pruža još mnogo prije nego što Rundek, Sacher & Co. ponovno zajedno uđu u studio.

U već spomenutom radijskom intervjuu Sacher se dotakao i odnosa s Darkom Rundekom, tog čuvenog love-hate odnosa koji je na različite načine definirao band od prve do zadnje ploče te između ostalog rekao kako je njihov odnos kompliciran i zbog toga što on, Sacher, "ne poznaje nikoga tko razmišlja toliko različito od njega kao što je to Rundek". 

Oremovićev film ide korak dalje i pokušava istražiti što je oblikovalo autorske svjetove njih dvojice, a to posredno dovodi i do odgovora na pitanje po čemu su oni toliko različiti. Ili još zanimljivije, kako je moguće da dvojica toliko različitih genijalnih kreativaca uspiju zajedno raditi (osim kad ne uspiju, kao na albumu Bolero) i stvoriti takve nevjerojatne pjesme. 

Iz filma saznajemo kako su mikrosvjetovi u kojima su se formirali, iako fizički udaljeni tek koji kilometar, bili neočekivano različiti. Rundek je odrastao na zagrebačkom Trnju, igrao je košarku, volio kazalište i bio pod utjecajem ruskih formalista, dok je Sacherovo igralište omeđeno Lenucijevom potkovom, a česti boravci u HNK-u u kojemu mu je baka radila kao pomoćna radnica, stvorila je odbojnost prema kazalištu. Najveći estetski utjecaj na njega izvršio je pak južnoamerički magični realizam. 

Nije čudo što su iz tako različitih svjetova proizašle i različite poetike, čudo je kako su se one međusobno tako skladno prožele i proizvele albume kakav je eponimni prvi album ili pak Treći svijet koji osim u naslovu, stoji i u tematskom središtu filma.

Umjesto da se posluži formulom klasičnog rock dokumentarca koji najčešće karijeru nekog benda prikazuje kroz redanje izjava članova grupe i glazbenih kritičara te kombinirajući ih sa spotovima i nastupima benda, Oremović je radije preuzeo moderniji format dokumentarca koji za izlaganje priče koristi dramaturgiju igranog filma. 

Slojevit i atraktivan film

I dok je ovdje fokus na albumu koji je u 40 godina prošao put od neshvaćenosti do remek-djela, zanimljiva je koincidencija da će za kojih mjesec dana u kina doći biografski film o Bruceu Springsteenu, Deliver Me From Nowhere, koji se oslanja na sličan siže te govori o nastanku najneobičnijeg albuma u Springsteenovoj diskografiji, Nebraske, snimljene u kućnoj produkciji.

Film se fokusira na period neposredno nakon najvećeg Springsteenovog uspjeha, albuma Born in the USA, u kojemu ovaj prolazi kroz kreativne dileme o nastavku karijere iz kojih izlaz pronalazi u jednom iznimno komornom i intimnom, ali jedinstvenom i fenomenalnom albumu kakva je Nebraska.

Gotovo je identična situacija bila i s Trećim svijetom, drugim albumom Haustora koji je uslijedio nakon uspjeha prvog albuma, zahvaljujući ponajprije hit singlu Moja prva ljubav. Boraveći godinu dana u vojsci, u Crnoj Gori, Sacher je u trenucima mira pripremio pjesme za novu ploču, dok je Rundek autor stihova, ali stihova koji su vrlo upečatljivo atmosferski dogradili Sacherov skladateljski rad. 

Zanimljivo je da ni članovi benda nisu bili svjesni kakav su zapravo album snimili pa se u filmu Darko Rundek prisjeća kako su u tada popularnu diskoteku Shakespeare u Splitu donijeli jednu tek završenu novu pjesmu s novog albuma uvjereni kako će ona rasplesati ljude, no dogodilo se suprotno, plesni se podij ispraznio. 

Kritika je reagirala slično kao i publika, čuđenjem i kuđenjem, a Siniša Škarica prisjeća se kako je u svojoj bilježnici album označio kao "dobar, ali nekomercijalan". Da su diskografi digli ruke od Trećeg svijeta najbolje govori činjenica kako s njega nije nikada izašao niti jedan singl (iako su Neobičan dan i Radnička klasa odlazi u raj imali potencijala). 

Mnogi bi se bendovi u takvim okolnostima raspali pa nije neobično što je nakon Trećeg svijeta došlo do pucanja kreativne osovine Rundek – Sacher. Rundek je tražio veći kreativni utjecaj u bendu pa se Sacher pokupio i osnovao vlastiti, Vještice, dok je Rundek s ostatkom Haustora snimio Bolero, njihovu najkomercijalniju ploču.

U međuvremenu, Treći svijet stekao je status kultnog albuma, remek-djela snimljenog ispred svog vremena, preteče world music glazbe i, prema mnogim izborima, jednog od najboljih albuma hrvatskog, ali i jugoslavenskog rocka. Doista, impresivno je koliko danas moderno i moćno zvuče pjesme kao što su Zadnji pogled na Jeršaleim, Skriven iza lažnih imena ili Treći svijet.

Velika kvaliteta ovog filma jest i izbjegavanje općih mjesta iz mitologije Novog vala, kao što su Zvečka, duhanski put, Kulušić, Polet, a koji u startu banaliziraju gotovo svaku priču o novovalnim bendovima. Umjesto na već otrcanoj novovalnoj legendi, Treći svijet priču o Haustoru gradi baš kao što to radi i sam Haustor, na vlastitim i autentičnim temeljima, na osebujnim autorskim osobnostima koje su uspjele nadvladati različitosti te svoja dva svijeta spojiti u sasvim novi svijet, Treći svijet. 

Kao proklamirani ljubitelj benda, Arsen Oremović pokazao je veliko strpljenje za komplicirane osobnosti i odnose članova benda te se snimanje filma odužilo na pet godina, no rezultat je zaista izniman, tematski i stilski slojevit te vizualno bogat film s opuštenim i vrlo pričljivim Sacherom i Rundekom te s mnoštvom zanimljivih arhivskih snimaka.

Uz one koje možemo smatrati dokumentima o samom bendu, zanimljive su i snimke koje su iskorištene kao ilustracija vremena i načina života sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, koje je i vizualno jako različito od ovog današnjeg. 

Iako je rock dokumentarac gledana i komercijalna forma, u nas je krajnje zanemarena; dok je na streaming servisima čest i rado gledan, našim televizijama rock doks očito nije osobito atraktivan pa redovite produkcije gotovo i nema, odnosno ograničena je tek na povremene off iskorake filmskih i glazbenih entuzijasta koji rijetko dosežu dalje od specijaliziranih festivala kakav je primjerice DORF. 

Bit će stoga zanimljivo vidjeti kako će ovaj film proći u redovnoj kino distribuciji u koju kreće ovih dana u hrvatskim kinima. Ispunjene dvorane s festivala u Sarajevu, Vukovaru i Beogradu te nagrade publike ukazuju da potencijala itekako ima.

Zapravo su Rundek, Sacher i ekipa imali sreće jer su, nakon mnogo nećkanja oko samog sudjelovanja u filmu, na kraju dobili prvorazredan, slojevit i atraktivan film kakvim se malo tko od novovalovskih kolega može pohvaliti. Nije da nisu zaslužili.

Ocjena: 8.5/10