KARL Deisseroth ovih je dana postao jedno od najpoznatijih imena u svijetu znanosti. Američki neuroznanstvenik i psihijatar dobio je Nobelovu nagradu za medicinu zajedno s Peterom Hegemannom i Georgom Nagelom za otkrića koja su dovela do razvoja optogenetike.

Iza velikog znanstvenog uspjeha krije se, međutim, prilično simpatična priča o čovjeku koji je nakon jednog od najvažnijih telefonskih poziva u životu morao nastaviti sa sasvim običnim roditeljskim obavezama.

Deisseroth je poznat kao noćna ptica. Noć u kojoj je doznao da je dobio Nobelovu nagradu nije bila iznimka. Radio je do kasno i tek otišao spavati kada je stigao poziv iz Stockholma.

Uslijedili su razgovori, čestitke i intervjui, ali u jednom trenutku novi nobelovac morao je napraviti pauzu. Razlog nije imao nikakve veze sa znanošću. Trebao je pripremiti ručkove svojoj djeci za školu.

Prva ljubav nije mu bila znanost

Još je zanimljiviji put koji je Deisserotha doveo do istraživanja ljudskog mozga. Njegova prva velika intelektualna ljubav, naime, nije bila medicina ni biologija, nego književnost.

Kao mladića fasciniralo ga je kako riječi napisane na stranici mogu u čovjeku izazvati snažne osjećaje. Upravo ga je razmišljanje o tome kako nastaju emocije i kako ih mozak stvara postupno približilo znanosti.

Studirao je biokemiju na Harvardu, a potom završio medicinu na Stanfordu, gdje se usmjerio prema psihijatriji i neuroznanosti. U njegovoj karijeri tako su se spojila dva naizgled vrlo različita interesa - zanimanje za ljudske osjećaje i potreba da razumije što se pritom zapravo događa u mozgu.

Deisseroth se tijekom karijere nastavio baviti i pisanjem. Autor je knjige Projections: A Story of Human Emotions, u kojoj iskustva iz psihijatrije i neuroznanosti povezuje s pričama o ljudskim emocijama i ponašanju.

Ni jutro u kojem je doznao za Nobelovu nagradu nije prošlo bez poveznice s njegovom ljubavi prema pričama. Dok je razgovarao s novinarima nakon objave Nobelove nagrade, Deisseroth je pio kavu iz šalice s citatom iz serije Game of Thrones. Stanford navodi da su on i njegova supruga veliki obožavatelji serije.

No slavlje nije moglo trajati cijelo jutro. Nakon poziva iz Stockholma, čestitki i razgovora s novinarima, Deisseroth se morao vratiti obiteljskim obavezama. Djecu je čekao školski dan, a ručkovi se nisu mogli pripremiti sami. Nobelova nagrada mogla je pričekati još nekoliko minuta.