U NEKIM vremenima je pohvalno kad glumca znaš s velikog platna, u nekim vremenima (uglavnom modernijim) kada ga znaš s malih ekrana, ali u svakom vremenu je pohvalno kad ga znaš jednako dobro i s platna i s ekrana. Taj koji je uvijek za pohvalu bio je George Segal.

Ako bismo morali odabrati po jednog reprezenta, s platna ga najprije vezujemo za film Tko se boji Virginije Woolf? Mikea Nicholsa, a s ekrana za seriju Just shoot me (kod nas se nazivala Slobodni strijelci, što je sasvim ok prijevod) i ta dva naslova su mu izdiktirala glumačku stazu. 

U mlađim danima bio je u Najdužem danu i Brodu luđaka, a onda se u Virginiji pojavio s Richardom Burtonom i Elizabeth Taylor u punoj formi, i on i Sandy Dennis su se odlično snašli uz lisičji par, te svoje mlade likove iznijeli koliko se dobro moglo, a nije im previše prostora ostalo pored ovo dvoje. Ipak, dovoljno za oboje da budu nominirani za Oscara, to je Segalu ostala jedina nominacija. Sandy je čak osvojila.

Osvajao Globuse

Možda George nije dobivao Oscare, ali jest Zlatne globuse, ukupno dva, i još bitnije, dobivao je glavne uloge narednih godina. On i Glenda Jackson u Touch of class, on i Robert Redford u Hot rock, s Barbrom Streisand u Owl and pussycat, onda Most na Remagenu, California split, Nevolje s Dickom i Jane, Where's poppa? i još nekoliko vodećih uloga.

Možda zvuči pretjerano, ali Segal je sedamdesetih bio stvarno A-zvijer u Hollywoodu. Poslije je naišao sušan period osamdesetih, devedesetih i tek poneka iole vrijedna epizoda, sjećamo ga se recimo iz Gle tko to govori ili Cable guy s Jimom Carreyjem. U svakom slučaju, to je period kad se zaboravilo da je bio zvijer.

A ne bi trebalo zaboraviti, jer Segal je duže od desetljeća imao sličan tretman kao mnoge tadašnje zvijezde u nastajanju poput spomenutog Redforda ili npr. Hackmana, Nicholsona, Hoffmana, Duvalla, pa i De Nira i Pacina, ali nažalost on spada u onu grupu koja nakon uzleta u istoj toj epohi kasnije nije zadržala najzvjezdaniji status. Pored njega iz istog koša padaju na pamet i Ryan O'Neal, Roy Scheider, u nekoj mjeri i Warren Beatty i Jon Voight recimo. 

Zadržao svoje prezime

Jedna stvar koja ističe Segala u povijesti hollywoodskih "glavnih glumaca" (popularni "leading man"), jest što je on bio među prvim Židovima koji je zadržao svoje židovsko prezime i uspio se njime probiti na prva mjesta špica. Danas se ta situacija malo obrnula, ali prije više od pola stoljeća to je zaista bio izuzetan podvig.

Dakle, naveli smo godine krize, a onda su 1997. nastupili Slobodni strijelci, njegova uloga magnata modnog novinarstva Jacka Galloa potpuno ga je vratila na kolosijek i donijela mu novo poglavlje, ono televizijsko. Nominiran je za nove Globuse, sve više ga je bilo na TV-u, pomalo i u kinima, a prethodnih godina se bavio još jednim uspješnim sitcomom, u pitanju su Goldbergovi koji se emitiraju od 2013. i on je od početka sve do smrti 2021. bio dio te priče. 

Veći glumački as nego što bi se možda pomislilo bio je Segal, a tek bi malo tko pomislio da je ovaj čovjek cijenjen i kao virtuoz na bendžu, snimio je čak tri albuma na kojima je svirao dati instrument, tako da je u slučaju njegovog talenta vrijedila ona narodna izreka "gdje ima, tu se prelijeva".

Prelijevalo se dobro, i to u trajanju od 1955. do 2021. što je čitavih 66 godina karijere, zato uz poseban osvrt na nezaborav ističemo velikana zvanog - George Segal.