LEGENDARNI glumac Anthony Hopkins, koji je prošlog prosinca proslavio 49 godina od kako je trijezan, otvoreno je progovorio o prijelomnom trenutku u svom životu. U razgovoru za podcast The New York Timesa povodom izlaska svojih memoara We Did OK, Kid, 87-godišnji oskarovac prisjetio se dana kada je shvatio da je alkoholičar.

Vožnja koja je sve promijenila

Hopkins je opisao zastrašujuće iskustvo koje ga je natjeralo da potraži pomoć. "Bio sam pijan i vozio sam svoj auto ovdje u Kaliforniji u pomračenju svijesti, bez pojma kamo idem. Tada sam shvatio da sam mogao nekoga ubiti - ili sebe, za što me nije bilo briga", ispričao je. "Došao sam k sebi i rekao svom bivšem agentu na zabavi na Beverly Hillsu: 'Trebam pomoć.'"

Glumac je podijelio i gotovo mistično iskustvo koje je uslijedilo.

"Bilo je točno 11 sati - pogledao sam na sat - i ovo je jezivi dio: Neka duboka, moćna misao ili glas progovorio mi je iznutra i rekao: 'Sve je gotovo. Sada možeš početi živjeti. I sve je imalo svrhu, stoga ne zaboravi nijedan trenutak toga.'"

Taj glas, koji je opisao kao "glasan, muški, razuman, poput radijskog glasa", potpuno mu je uklonio želju za pićem. "Želja za pićem mi je oduzeta, ili je nestala. Sada nemam nikakvih teorija osim božanstva ili te moći koju svi posjedujemo u sebi, koja nas stvara od rođenja, životne sile, što god to bilo", objasnio je Hopkins.

Bijeg od nelagode

Osvrćući se na korijene svoje ovisnosti, Hopkins je rekao da je nakon "usamljenog" djetinjstva i preživljavanja zlostavljanja pio kako bi "poništio tu nelagodu".

"Znate, alkohol je sjajan jer vas odmah prebaci u drugi prostor", rekao je, prisjećajući se kulture pijenja među glumcima tog vremena. "Peter O'Toole, Richard Burton, svi oni - sjećam se tih sesija pijenja, misleći: 'Ovo je život. Mi smo buntovnici.' A u pozadini uma je: 'Ubit će te također.' Svi ti momci s kojima sam radio su otišli."

Zahvalnost za život

Danas, na pragu 88. godine, Hopkins je zahvalan što je još uvijek tu.

"Postoje monstruozne poteškoće u životu i vi ih primijetite. Ali konačno, približavajući se 88. godini života, budim se ujutro i kažem: 'Još sam ovdje. Kako?' Ne znam. Ali što god me drži ovdje, hvala vam puno!"