ZOOLOŠKI vrt grada Zagreba pomaže u očuvanju jednog od najugroženijih europskih sisavaca - pirenejske vodenkrtice (Galemys pyrenaicus).

Ova jedinstvena vrsta, endem Pirenejskog poluotoka, obitava u Andori, Francuskoj, sjevernoj i središnjoj Španjolskoj te sjevernom Portugalu. Zbog alarmantnog pada populacije, IUCN ju je svrstao u kategoriju ugroženih vrsta (EN) na Crvenom popisu. Kako bi se osigurao njezin opstanak, stručnjaci s Pirenejskog poluotoka i šire okupili su se u Madridu na radionici prekograničnog planiranja i djelovanja, organiziranoj od strane Centra za mediteransku suradnju Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (IUCN Med).

Među sudionicima radionice bila je i Dijana Beneta, kuratorica za sisavce u Zoološkom vrtu Grada Zagreba, koja je sudjelovala kao predstavnica Savjetodavne skupine za male sisavce u Europskom udruženju zooloških vrtova i akvarija (EAZA). Radionicu je vodila Stručna skupina za planiranje očuvanja pri IUCN-ovoj Komisiji za opstanak vrsta, a glavni cilj bio je izraditi transnacionalni plan očuvanja ove jedinstvene slatkovodne vrste te definirati hitne mjere za sprječavanje njezinog izumiranja.

Vodenkrtica je suočena s brojnim prijetnjama

Pirenejska vodenkrtica prilagođena je poluvodenom načinu života. Najčešće se nalazi u brzim planinskim potocima, gdje preferira obalne rubove kao skloništa. Ovisna je o izuzetno čistoj vodi bogatoj kisikom, gdje lovi vodene makrobeskralješnjake, što je čini indikatorskom vrstom za zdravlje riječnih ekosustava. Međutim, suočena je s brojnim prijetnjama, uključujući fragmentaciju i izolaciju staništa zbog izgradnje brana i hidroelektrana, onečišćenje vode te izmjene prirodne vegetacije riječnih obala. Dodatne prijetnje predstavljaju invazivne vrste, poput američke kune, kao i širenje vidre na njezino stanište.

Mogućnosti očuvanja vrste

Jedan od važnih zaključaka madridske radionice bilo je osnivanje posebne skupine koja će osmišljavati potencijalne zaštitarske uloge za očuvanje pirenejske vodenkrtice pod ljudskom skrbi. Uzgoj ove vrste izvan divljine predstavlja velik izazov - iako je vrsta držana pod ljudskom skrbi, izvan prirode nikada nije uspješno uzgojena. Stoga će daljnja istraživanja biti ključna za razvoj strategija koje će osigurati njen opstanak.