JEDAN od najpoznatijih stereotipa o kućnim mačkama jest da apsolutno preziru vodu. Od paničnog bijega iz kade do izbjegavanja najmanjih kapljica, čini se da su mačke i voda u stalnom sukobu. Iako postoje iznimke, neke pasmine poput turske van mačke i Maine coona obožavaju plivanje, mnogi vlasnici potvrdit će da ovaj stereotip za njihove krznene ljubimce itekako vrijedi. No nameće se pitanje: zašto mačke toliko mrze vodu?

Iako ne postoje opsežna znanstvena istraživanja posvećena isključivo odnosu mačaka i vode, stručnjaci ističu da odgovori vjerojatno leže u njihovoj biologiji, evolucijskoj povijesti te iskustvima iz najranije dobi.

Tragovi iz pustinjske prošlosti

Kristyn Vitale, stručnjakinja za ponašanje životinja, vjeruje da ključnu ulogu igra predak današnje domaće mačke, afrička divlja mačka (Felis silvestris lybica). Ove mačke uglavnom žive u pustinjskim okruženjima gdje su susreti s većim vodenim površinama rijetkost.

"Nisu poznate po lovu u blizini ili unutar vode. Njihova prehrana sastoji se uglavnom od kopnenih životinja, poput glodavaca. Zbog toga nije čudno što domaće mačke instinktivno izbjegavaju vodu. Jednostavno, nisu evoluirale za takvo okruženje", objasnila je Vitale za Live Science.

Međutim, ova teorija nema potpunu podršku. Jonathan Losos, profesor biologije na Sveučilištu Washington u Saint Louisu, ističe da život u pustinji ne znači nužno i strah od vode te da se stanište afričke divlje mačke proteže i na vlažnija područja.

Fizička nelagoda i osjetljiv njuh

Jennifer Vonk, stručnjakinja za kogniciju životinja, nudi drugo objašnjenje: mokro krzno mačkama je fizički neugodno. "Krzno natopljeno vodom postaje teško i otežava kretanje, zbog čega se mačke vjerojatno osjećaju ranjivo i izloženo opasnosti", kaže Vonk.

Osim toga, voda može poremetiti njihov iznimno važan osjet njuha. Ona ispire prirodne mačje mirise i feromone koji su ključni za komunikaciju, što može izazvati stres. Također, mačke mogu u vodi iz slavine nanjušiti kemikalije koje im smetaju.

Kombinacija faktora i rana iskustva

Naposljetku, averzija mačaka prema vodi vjerojatno nije posljedica samo jednoga uzroka, već kombinacije više čimbenika. "Vjerojatno se radi o spoju prirodne odbojnosti i naučenoga ponašanja", smatra Vitale.

Upravo zato rana iskustva mačića mogu imati presudan utjecaj. Iako nema izravnih dokaza, stručnjaci se slažu da izlaganje mačića različitim zvukovima, mirisima i iskustvima pomaže u razvoju prilagodljivosti. Taj proces, poznat kao socijalizacija, mogao bi se primijeniti i na vodu.

"Vjerojatno je da bi se mačić koji je odrastao uz vodu osjećao ugodnije u njezinoj blizini i kao odrasla mačka. Ipak, važno je znati da je svaka mačka individua. Neke će unatoč ranom izlaganju i dalje izbjegavati vodu, dok će druge, bez ikakva iskustva, možda čak i uživati u njoj", zaključuje Vitale.