DALMATINSKI pas autohtona je pasmina, poznata po jedinstvenom točkastom uzorku, ali i po živahnoj naravi. Dalmatineri potječu s područja Dalmacije, gdje su pronađeni zapisi o psima sličnog izgleda iz 18. stoljeća. Stoljećima su pratili konjske zaprege, ali njihova popularnost naglo je porasla nakon objave Disneyjevog filma 101 dalmatinac 1961. godine.

O dalmatinskim psima razgovarali smo sa Sanjom Jergović, vlasnicom uzgajivačnice Pjegava Sanjaska i autoricom knjige Pjegava, te Sandrom Križanović, vlasnicom centra za školovanje pasa Vallis Aurea Canis.

"Standardne fizičke karakteristike dalmatinskoga psa više-manje poznaje svaki čovjek, pa i dijete: bijela i oštra, kratka dlaka s crnim ili smeđim točkicama", kaže Jergović.

"Od jednog starca u središtu otoka Mljeta, i prije pisanja knjige Pjegava, saznala sam zašto su dalmatinski psi upravo tih boja. Oni su, ustvari, imitacija dalmatinskog kamena, stijena. Bijeli su kao stijene, a mrlje su ili crne kao na stijenama ili su u boji zemlje crljenice, kakva je uobičajena u dalmatinskom krajoliku", objasnila nam je Jergović.

Križanović ističe i glavu brakoidnog tipa te elegantno i skladno tijelo kao važne karakteristike dalmatinskih pasa. Jergović također dodaje kako dalmatinski pas u odrasloj dobi doseže 70 centimetara visine te 30 do 40 kilograma težine.

Pri treningu dalmatinera važno je biti dosljedan i ustrajan

Dalmatinskim psima dlaka se mijenja dva puta godišnje, u proljeće i u jesen, te je u to doba važno intenzivno četkanje. "Četka za dalmatinske pse mora biti gumena i nježna", napominje naša sugovornica.

"Trenutačno istražujemo padanje dlake dalmatinskih pasa", rekla nam je Jergović te dodala kako je kvantna dijagnostika otkrila da mnogi dalmatinski psi pate od nedostatka kolagena, što bi moglo biti povezano s pojačanim linjanjem.

Kada je u pitanju trening dalmatinskih pasa, Križanović objašnjava kako je dalmatinski pas srednje izazovan u treningu te da odlično usvaja vježbe i željene obrasce ponašanja. No, ističe kako moramo imati na umu da dalmatinski pas ima drugačiju želju za ugađanje vlasniku.

"Dalmatinski psi su vrlo emocionalni i, da bi ih se uspješno učilo određenim vježbama, potrebno je stvoriti dobar odnos s njima. Naravno, pri odgoju je potrebna čvrsta dosljednost i ustrajnost", istaknula je.

Jako dobro funkcioniraju u čoporu

Jergović dodaje: "Sa svojom prvom ženkom Pjegom išla sam na dresuru, međutim, sa svima kasnije dresuru sam radila sama jer sam stekla iskustvo. Nikada nisam imala problema s ponašanjem pasa, iako 30 godina uzgajam i putujem sa psima." Njihovo uzorno ponašanje potvrđuje i činjenica da je sa svojim psima proputovala gotovo cijelu Hrvatsku, boravila u hotelima, jela u restoranima, ulazila u pošte, banke, a pritom nikada nije imala problema.

"Početnici koji izaberu dalmatinskog psa za treninge često se toliko zaljube u pasminu da vrlo brzo nabave još jednog ili dva. Zbog toga često možete vidjeti vlasnike dalmatinskih pasa koji imaju po dva ili tri psa, jer nije velika razlika (ako imate uvjete) imati jednog ili dva dalmatinska psa. Jako dobro funkcioniraju u čoporu, odnosno u društvu", objašnjava Jergović.

Da su dalmatinski psi društvene i emotivne životinje, objasnila nam je Križanović, koja je svoje dugogodišnje iskustvo s dalmatinskim psima, osim kroz centar za školovanje pasa, stekla i zahvaljujući uzgajivačnici God's Creatures. Nadalje, objašnjava kako je dalmatinskom psu u životu najvažnija prisutnost čovjeka.

Jergović dodaje kako su to vrlo temperamentni psi koji vole dugačke šetnje i boravak u prirodi. "Dalmatinski psi ne vole biti sami. Zaigrani su, vole kada se nešto neprestano događa i da se nekuda ide te vole biti u centru pažnje", istaknula je.

"Dalmatinskog psa preporučila bih aktivnim, društvenim ili usamljenim ljudima. Dalmatinski pas je pas koji treba ljudsku blizinu i karakteristično je za njih da su vrlo otvoreni prema ljudima", istaknula je Križanović te dodala kako bi dalmatinskog psa svakako preporučila i obiteljima s djecom.

Mladi dalmatineri nisu za manje aktivne vlasnike, ali vole djecu

Jergović napominje: "Nikako ne bih preporučila dalmatinskog psa osobama koje se ne kreću i ne izlaze puno iz stana/kuće. Ne mladoga, no seniora da. Nakon sedme godine dalmatinski psi se dosta umire, tako da su u starijoj dobi kao mačke u kući i jako se vole maziti."

Unatoč tome što dijete samostalno ne može biti odgovorno za bilo kojeg psa, pa tako i dalmatinskog, Jergović ističe da dalmatinski psi vole djecu. "Djecu u obitelji jako lijepo prihvate kao svoje kompiće i dijete najčešće dobije doživotnog najboljeg prijatelja, no roditelji moraju znati postaviti život psa i djeteta."

Što se tiče potrebne dnevne aktivnosti dalmatinskih pasa, Križanović objašnjava kako je to aktivna pasmina, no da će uvijek prihvatiti ritam svog vlasnika. "Ako treba cijeli dan odmarati, oni će odmarati, ako treba planinariti, planinarit će. Vrlo su prilagodljivi svojim vlasnicima i neće im biti problem ostati u kući ako pada kiša", objasnila je.

Njihova narav je zarazna

Jergović kaže da dalmatinski pas zahtijeva dosta aktivnosti, barem dvije duže šetnje na dan. "Kada ste doma, dalmatinski pas vam mora biti centar svijeta i on će sve učiniti da to i bude. Same šetnje nisu dovoljne, traže neprestanu interakciju."

Obje sugovornice slažu se kako se ova fascinantna pasmina najviše ističe svojim posebnim, točkastim izgledom. No, osim istaknute boje dlake, Križanović je izdvojila kako je njihova narav zarazna. "Dalmatinski pas obožava ljude, jako je društven i prilagodljiv te se smatra jednim od najboljih ljubimaca."

Jergović je istaknula empatičnost dalmatinskih pasa prema ljudima. "Naša najmlađa Žuži odrasla je uz stopostotnog invalida u kolicima, koji je izašao iz stana zbog nje. Uz invalidska kolica hodala je kao rođena za to, a čak bi mu i na stopala znala sjesti, samo da bude uz njega i da je on mazi." Jergović također dodaje da svi koji žele detaljnije otkriti kako izgleda život s dalmatinskim psima, putovanja i odrastanje, to mogu pročitati u njezinoj knjizi Pjegava.