PITA, pie, torta, tart. Bez obzira kako se zove, ideja je ista diljem svijeta. Svi vole komad pečene, punjene slastice. Klasične američke varijante s jabukom i trešnjom možda su prva jela koja padaju na pamet kada se spomene riječ pita. No, one su samo jedan dio slatkih i slanih pita koje su dostupne ljubiteljima ovog peciva od Floride do Filipina.

Egipatski hijeroglifi prikazuju peciva punjena medom, orašastim plodovima i voćem, dok su stari Grci i Rimljani uživali u pitama neobaveznih oblika punjenima slatkim i mesnim sastojcima. Od tada se svijet pita samo širio. CNN nas poziva da kušamo neke od ovih međunarodnih pita dok putujemo ili ispečemo vlastite kod kuće.

Mesne pite

U starom Rimu, rane mesne pite koristile su tijesto samo kao sredstvo za očuvanje sočnosti mesa, a ne za konzumaciju zajedno s nadjevom. Prošlo je nekoliko stoljeća dok se ideja konzumiranja kore zajedno s mesnim nadjevom nije proširila.

Britanci i njihove kolonije čini se da su usavršili umjetnost mesne pite. Odrezak s pivom u piti omiljen je u pubovima i ima korijene u srednjovjekovnim pitama koje su koristile lokalna mesa, divljač i povrće u hrskavom tijestu.

Tourtière je zasitna francusko-kanadska mesna pita tradicionalno punjena mljevenom svinjetinom koja se poslužuje u božićno vrijeme. Verzija tourtièrea s lososom uobičajena je za one koji su odrasli uz obalu.

U Australiji i Novom Zelandu, mesne pite su nešto između tradicionalne pite i pite za ponijeti: okrugle pite s dvostrukom korom smanjene veličine, namijenjene kao obrok za jednu osobu. Najčešći nadjev za ove pite je govedina i umak, a često se poslužuju s kečapom ili umakom od rajčice.

Govoreći o mesnim pitama koje se jedu rukama, njihova se domišljatost proširila diljem svijeta. Cornwallske pite popularizirane su kao hrana za rudare, ali su danas toliko omiljene da su zaštićene prema zemljopisnom podrijetlu.

Jamajčanske mesne pite i nigerijske mesne pite su slične, ali jamajčanska pita se razlikuje po zlatnoj kori obogaćenoj kurkumom i začinjenom nadjevu. A empanade, s korijenima na Bliskom istoku i u španjolskoj pokrajini Galiciji, jedu se diljem Latinske Amerike i na Filipinima, među ostalim mjestima.

Ostale slane pite

Grčka kuhinja također je bogata slatkim i slanim pitama. Spanakopita je jedna od najpoznatijih, s nadjevom od špinata i fete unutar lisnatog tijesta filo, ali tu je i njezina rođakinja hortopita, napravljena od divljeg bilja; tiropita, slana pita sa sirom; i maridopita, riblja pita.

Slojevi lisnatog filo tijesta također čine koru za albansku burek ili byrek pitu, slane pite koje se mogu puniti svime, od mljevenog mesa do špinata i sira. Verzija ove pite s rajčicom i lukom često je poznata kao albanska pizza, s karameliziranim lukom i pirjanim rajčicama.

Slatke i pikantne pite

Dok su mesne pite bile norma veći dio povijesti pita, začini korišteni u mnogim od ovih peciva premošćivali su jaz između slanog i slatkog. Pastilla, marokanska pita koja se također naziva bisteeya ili b'stilla, začinjena je pita koja kombinira perad, bademe i jaja. Iako su golub ili grlica tradicionalna perad po izboru, modernije i lakše verzije zamjenjuju piletinu u piti.

Ako ste upoznati s teksturom poput suflea koju ima kukuruzni kruh na žlicu ili kukuruzni puding, američka pita od slatkog kukuruza s kremastim nadjevom korak je dalje u smjeru deserta. Dodavanje svježih zrna kukuruza slatkom kremastom nadjevu ili nadjevu tipičnom za tzv. „chess pie" uobičajena je praksa među pekarima i vrtlarima koji žele najbolje iskoristiti kasnoljetne plodove.

Voćne pite

Ako nešto raste na stablu, vjerojatno se može ispeći u piti. Voćne pite jedan su od najljepših načina uživanja u sezonskim plodovima. Neke od danas poznatih voćnih pita u Sjevernoj Americi potječu od kolonista koji su donijeli sjeme iz Europe ili su tradicionalnom pečenju dodali sastojke autohtone Sjevernoj Americi.

Rabarbara je postala popularan nadjev za pite na istoku američkog kontinenta 1820-ih i širila se prema jugu i zapadu s populacijom. Pita od grožđa Concord koristi sočno, tamnoljubičasto grožđe autohtono u Sjevernoj Americi.

Voćne pite od persimona ili kakija nalaze se u obiteljskim receptima diljem američkog istoka, koristeći još jedno autohtono voće koje se može uzgajati čak do Iowe na zapadu i Connecticuta na sjeveru. S teksturom sličnom piti od bundeve, nije ni čudo da je ova pita savršena za jesensku berbu.

Pita od jabuka je oličenje američke pite - kako je Jack Kerouac napisao u svom čuvenom romanu "Na cesti": „Pojeo sam još jednu pitu od jabuka sa sladoledom; to je gotovo sve što sam jeo cijelim putem kroz zemlju." Ali pita od jabuka ima svoje korijene u Europi, a mnoge sorte jabuka koje danas poznajemo uvezene su na sjevernoamerički kontinent.

Vlaai su nizozemske voćne pite napravljene od tijesta nalik briošu s kvascem, umjesto uobičajene kore od tijesta s maslacem. Iako se mogu puniti voćem poput marelica, šljiva i trešanja, nizozemska „appelvlaai" spaja stare i nove svjetske tradicije deserta.

Ostale slatke pite

Ako kuhani voćni nadjevi nisu vaš izbor, neka pite s kremastim nadjevima ispune vaše slatke želje. Ljubitelji pite s kokosovom kremom trebali bi potražiti filipinsku buko pitu, specijalitet pokrajine Laguna. Ova pita s dvostrukom korom ispunjena je trakama buka, odnosno mladog kokosa, uronjenog u kremasti kokosov nadjev.

Britanska Banoffee pita prilično je moderna po standardima pita. Stvorili su je kuhar i vlasnik restorana The Hungry Monk u East Sussexu 70-ih godina, a danas je to klasični desert bez pečenja. Naziv je složenica glavnih sastojaka: banana i karamelnog (toffee) umaka. Iako originalni recept koristi koru od tijesta, mnoge inačice koriste podlogu od keksa ili graham krekera.

Kisela pita od lokalne limete nezaobilazna je pri posjetu Key Westu na Floridi, gdje se ponekad poslužuje smrznuta u hrskavoj čokoladnoj kori. Dalje prema sjeveru na istočnoj američkoj obali, pita Atlantic Beach iz Sjeverne Karoline slaniji je pogled na hladnu citrusnu pitu. Zdrobljeni krekeri Saltine čine osnovu kore, a kiseli nadjev od limuna i limete daje ljubiteljima citrusa najbolje od oba svijeta.