TKO JE JEDNOM ljeti prošao slavonskim cestama zna da će naići na barem jedan štand, najčešće pored kuće, s domaćim voćem i povrćem iz vrta. Ovaj vikend na jednom takvom zaustavili smo se kod starijeg para koji je, tik uz svoje dvorište, slagao rajčice u gajbe. Bile su to točno onakve rajčice kakvima smo se nadali - one prave, masivne, srcolike, kako ih domaći zovu volovsko srce.

Veće od dlana, nepravilnih oblika, sa savršenim crvenim nijansama i pokojom smežuranom crticom na kori - to je upravo ono što nas najviše veseli kod rajčica. Gospodin iz dvorišta donosio je pune vreće, a baka ih je slagala i nudila prolaznicima: "Probajte, iz vrta su, nikakvo prskanje."

Znamo da će puno ljudi reći kako se i domaće povrće "prska" te kako se bez uništavanja nametnika ništa ne može uzgojiti, no kako god bilo, drago nam je pojesti povrće kojemu smo vidjeli dvorište u kojemu je raslo.

Probali smo ih čim smo stigli u Zagreb, a osim intenzivnog mirisa bile su izuzetno slatke, mesnate iznutra, s minimalno sjemenki i bez onog tvrdog, bijelog dijela oko peteljke. Jedna rajčica dovoljna za cijelu salatu.

Što su zapravo rajčice volovsko srce?

Volovsko srce (tal. "cuor di bue") je stara sorta rajčice poznata po izduženom, srcolikom obliku i izuzetnoj veličini. Nastala je križanjem nekoliko starinskih sorti, a ime je dobila upravo zbog oblika koji podsjeća na, pogađate - volovsko srce. Iako postoji više varijanti ove sorte, zajedničke su im tanke stjenke, sočna unutrašnjost i iznimna aroma.

Ove rajčice nisu pogodne za industrijsku proizvodnju jer su osjetljive, brzo se kvare i teško podnose transport. Ali u domaćem vrtu, posebno slavonskom, gdje su dani sunčani i zemlja bogata, rađaju fantastične plodove. Idealne su za salate, sendviče, pa čak i pečenje na roštilju. Jednom kad probate dobru domaću, teško ćete se vratiti onima iz supermarketa.

Kako prepoznati dobru rajčicu?

Kod volovskog srca najvažniji su miris i težina. Dobra rajčica će vam teško stati u ruku - doslovno. Mora biti nepravilna, kao da je netko nije stigao "dizajnirati", s tankom, zategnutom kožicom i blagim, zrelim mirisom rajčice. Iznutra, kad ju prerežete, očekujte mesnatu strukturu, malo ili nimalo sjemenki i bogat, sladak okus.

One koje su prečvrste, bez mirisa ili jako sjajne, vjerojatno su stakleničke, uzgojene ubrzano i bez puno sunca. Najbolje volovsko srce dolazi iz vrta, ne iz plastenika. Ako imate sreće da naiđete na štand poput ovog u Slavoniji, nemojte oklijevati. Kupite više, jer su odlične i za šalšu, juhu ili sušenje. A najjednostavnije ih je pojesti tek s malo soli i kap maslinova ulja.

Koliko smo platili?

Osim dvije pune vrećice rajčica, kupili smo još i dvije pune vrećice zelenih paprika, dvije dinje, jednu lubenicu i 6 klipova kukuruza. Sveukupno smo platili 40 eura, s time da nam je gospođa poklonila još nekoliko klipova kukuruza i dinju.