JUČER smo svjedočili pravoj ludnici u centru Zagreba - otvaranje Spud Buda u Bogovićevoj ulici izazvalo je toliku gužvu da su se redovi protezali sve do Ilice, uz prisustvo policije kako bi sve prošlo uredno. Događaj zaista možemo nazvati fenomenom, što potvrđuje koliko su ljubitelji dobrog okusa zapravo željni jednostavnih, a inovativnih kulinarskih doživljaja. Upravo takvo je i jelo koje je pokrenulo sve - zapečeni, punjeni krumpir, poznat i kao jacket potato.

>> Ludnica u centru Zagreba zbog Spud Buda, tinejdžeri stoje u redovima. Bili smo

Iza ideje Spud Buda stoji Hrvoje Drahotusky, domaći kuhar koji je inspiraciju našao u britanskom fenomenu Spudmanu - Benu Newmanu, čovjeku koji je preuzeo jacket potato na sasvim novu razinu i pretvorio ga u viralni hit. U nastavku pratimo priču o evoluciji zapečenog krumpira - od britanskog klasika, preko američke ekstravagance, sve do Zagreba i njegovih ulica.

>> Razgovarali smo s tvorcem hit krumpira zbog kojih se u Zagrebu stvaraju redovi

Britanci voli jednostavnost

U Velikoj Britaniji, jacket potato je dio svakodnevne prehrane . topli, hrskavi krumpir koji se zareže i napuni klasičnim sastojcima: maslacem, sirom, grahom u umaku (baked beans), tunom s majonezom ili jednostavno solju i paprom. 

Spudman, aka Ben Newman, Britanac iz Tamwortha, podigao je ovaj koncept na svjetski nivo. Snima pripremu krumpira iz svoje perspektive (POV), što je stvorilo osjećaj transparentnosti i povezanosti s publikom te ga na TikToku i drugim mrežama prati više od četiri milijuna pratitelja.

Amerikanci i Australci rade kalorijske bombe

Loaded potato iz SAD-a dolazi sa spektrom ludih nadjeva. Cheddar sir, kiselo vrhnje, slanina, mladi luk, chili, pulled pork…sve što možete zamisliti, i to - sve zajedno. Krumpir je više nego prilog: postaje obrok za sebe, mastan, zasitan i potpuno američki.

Australski koncept spud bar također nudi slobodu - bira se baza: krumpir ili batat, zatim proteinski dodatak, povrće, umaci, sjemenke, začinske kombinacije. Taj model personalizacije bio je inspiracija Hrvoju Drahotuskom kad je pokretao Spud Bud u Zagrebu. Kombinirajući britansku tradiciju, američku ekstravaganciju i australski DIY duh, stvorio je jednostavno, a bogato jelo koje je osvojilo publiku.

Krumpir iz “manjih” zemalja: punjenje po narodnoj recepturi

Zapečeni ili punjeni krumpir nije rezerviran samo za “zapadni” svijet. U brojnim europskim zemljama postoje varijacije ovog jela koje možda nisu toliko “brendirane”, ali dijele isti duh - spoj rustikalnosti i praktičnosti.

Poljska ima jelo pod nazivom pieczony ziemniak, često punjen sirom, gljivama i kiselim vrhnjem, osobito u zimskim mjesecima ili na božićnim sajmovima.

Turska kumpir verzija je posebno popularna u Istanbulu (Ortaköy). Veliki krumpir se peče, zgnječi iznutra i puni nadjevima poput maslaca, sira, maslina, kobasica, kukuruza, salata - sve po izboru kupca.

Švicarska ima nešto jednostavniju varijantu - Gschwellti, kuhani krumpiri koji se poslužuju uz različite sireve i umake, kao svojevrsna samoposlužna večera.

U Njemačkoj i Austriji, Ofenkartoffel se često služi uz quark (mladi sir) i vlasac, kao prilog ili lagani obrok.

Mi imamo ličke pole 

Iako nemamo “brendiranu” varijantu punjenog krumpira, kod nas je jako popularan koncept pola - krumpir narezan na polovice, pečen s korom, često poslužen uz vrhnje, slaninu, mladi luk ili sir. Neki su Spud Bud odmah usporedili s polama, i to nije bez osnove jer radi se o sličnoj ideji - jeftina, domaća namirnica, pripremljena tako da bude zasitna i otvorena za razne kombinacije. Tko zna, možda će i pole dobiti svoj TikTok trenutak - kad tad.