NA PRVI pogled, daska za rezanje je samo komad kuhinjskog pribora. No zapravo je riječ o jednoj od najčešće korištenih, a najrjeđe pravilno održavanih površina u kuhinji. I dok se odlučujemo između drvene i plastične, malo tko razmišlja o onome što se godinama skuplja unutar tih ogrebotina i pukotina - i je li to, možda, leglo bakterija.

Plastika ili drvo - koja je "čišća"?

Plastične daske dugo su bile popularan izbor jer se mogu prati u perilici, djeluju manje "upijajuće", i čine se lakšima za održavanje. No istina je malo kompleksnija. Plastične daske, pogotovo jeftinije, brzo se izgrebu nožem, a u tim se ogrebotinama zadržavaju čestice hrane i bakterije koje se teško uklanjaju čak i ispiranjem vrućom vodom.

S druge strane, drvene daske često se doživljavaju kao nehigijenske jer su - drvene. No istraživanja pokazuju da određene vrste drva, poput javora ili bukve, imaju prirodna antibakterijska svojstva. Iako drvo može upiti nešto tekućine, bakterije se u njemu ne razmnožavaju jednako lako kao na plastici. Ključno je, naravno, redovito sušenje i izbjegavanje ostavljanja daske u vodi.

Kada je daska zapravo opasna?

Bilo da je plastična ili drvena, opasna postaje kada je izgrebana, popucala ili mijenja boju i miris. Takve daske zadržavaju ostatke sirove hrane, pogotovo mesa, a to znači - potencijalne patogene poput Salmonelle ili E. coli. Posebno je rizično koristiti istu dasku za sirovo meso i povrće bez temeljitog pranja između.

Najsigurnije je imati barem dvije daske: jednu za meso i ribu, drugu za kruh, voće i povrće. Nakon svake upotrebe, dasku treba oprati vrućom vodom i deterdžentom, dobro posušiti, a povremeno i dezinficirati - limunom, octom ili čak malo soli i sode bikarbone.

Ukratko, daska je često nevidljiv izvor kontaminacije u kuhinji. Nije stvar samo u materijalu, već u tome koliko je redovito čistimo, sušimo i kad je mijenjamo. Ako vaša daska više ne izgleda kao što je nekad - vrijeme je da ju zamijenite.