POSTOLIMPIJSKA depresija još uvijek je tabu tema te je velik broj neprijavljenih slučajeva depresije među sudionicima nakon natjecanja, kažu stručnjaci.

"To je poznati model ledenog brijega. Vidite da nekoliko ljudi govori o tome, ali većinu ne vidite", rekla je psihologinja Marion Suprizio za dpa.

Prema riječima stručnjaka s Njemačkog sportskog sveučilišta u Kölnu, mnogo je opcija koje mogu pomoći sportašima da se ne nađu u teškoj situaciji nakon Olimpijskih igara.

"Psihologija i sportska psihologija imaju mnogo toga za ponuditi i raditi preventivno. Važno je da sportaši pripreme svoju 'glavu' za ono što dolazi. Programi su tu. Iskorištenost još nije optimalna, ima prostora za napredak", rekla je Suprizio.

Sportaši sve češće govore o svojim psihičkim problemima nakon Olimpijskih igara, ali vjerojatno ih još više o tome šuti.

"Postolimpijska depresija je tabu tema za mnoge sportaše, ali to je slučaj s mnogim mentalnim bolestima. Strah od stigmatizacije je ogroman", rekla je Sulprizio.

Tema je privukla pozornost javnosti kad je višestruki olimpijski pobjednik, Michael Phelps, progovorio o depresiji nakon Igara. Američki plivač otkrio je da se mučio po završetku svakih Olimpijskih igara, počevši od Atene 2004. Phelpsov slučaj pokazuje da čak i najiskusniji mogu biti pogođeni, ali čini se da su debitanti posebno ugroženi.

"Sportaši koji se prvi put natječu na Olimpijskim igrama vrlo brzo upadnu u rupu", rekao je Ulli Knapp, trener njemačke daljašice Malaike Mihambo.

Iskusniji sportaši znaju što mogu očekivati, dok su novopridošlice često potpuno preplavljene velikim događajem poput Olimpijskih igara.