Metode i ciljevi u eri modernog nogometa, u kojem Real na suvenirima miče križ iz grba kako ne bi vrijeđao osjećaje muslimanskih milijunaša potrošača, isti su kao što su bili u vremenu koje mu je prethodilo, prapovijesti u kojoj nije bilo YouTubea na kojem sporne situacije gledate čim ih suci ne dosude na Realovu štetu. Tada nije bilo ni Facebooka na kojem ćete odmah nakon utakmice vidjeti realovce kako se raduju sudačkom polufinalu, ili Twittera, na kojem se Pique ruga Realu zanemarujući kako je jednako sramotno nedavno njegov klub u LP-u prošao PSG. 

 

 

Ipak, između tih davnih vremena i danas, uočavamo bitnu razliku: količina bezobrazluka i cinizma svjetskih i tuzemnih nogometnih otaca u odnosu prema manje vrijednima sada je daleko veća. U vrijeme kada je Roger Schoeters na Santiago Bernabeuu u uzvratnoj utakmici drugog kola Kupa Uefa Rijeci isključivao trojicu igrača (među kojima i gluhonijemog Damira Desnicu jer ga je "uvrijedio"), nedosuđivao dva penala, a Realu izmišljao jedan, sve kako bi ugledni domaćin nadoknadio 1:3 iz prve utakmice kod gostujućeg patuljka, takva teška ubojstva s predumišljajem izvodila su se pred samo 80 tisuća svjedoka na stadionu. Kraljevski klub tada je jugoslavenskoj televiziji izvisio nebulozno visoku cijenu prijenosa ovog susreta, kako nitko u zemlji odakle je Likvidirani klub ne bi vidjeli što mu se i kako radi. 

 

 

I dok se tada barem pazilo da svinjariju vidi što manje ljudi, danas se Viktor Kassai ne zamara što par milijardi ljudi gleda kako priznaje dva Ronaldova gola iz bezobrazno debelog ofsajda, ili što Vidala isključuje zbog klizećeg starta na loptu, četiri minute nakon što je Casemiru oprostio drugi žuti. Danas, kada nas iz Nyona i Ženeve uvjeravaju da su cijela Europa i svijet velike i sretne nogometne obitelji jednakih prava, prilika i vrijednosti, u polufinalu elitnog europskog natjecanja koje se zove Liga prvaka, igrat će samo jedan prvak. U vrijeme kada se kralo i izbacivalo Rijeku, barem su u Kupu prvaka igrali samo prvaci država. Tada se male nije kao danas mamilo šarenim stakalcima i mrvicama s gospodskog stola u vidu par milja eura u par godina, nego su znali gdje im je mjesto. 

 

 

Danas ih se zavodljivo uzvisuje i ulizički mami, a onda ih se pred cijelim svijetom razvali maljem po glavi. O brutalnosti takvog načina eliminacije dovoljno govori što se sinoć na pogrešnoj strani računice velikih meštara europskog nogometnog poretka našao Bayern, svjetski nogometni div i peterostruki europski prvak. Krasne brojke, ali Real je ipak Real, a ima li za Uefine prihode išta bolje od toga da se u finalu Lige prvaka igra El Clasico? Možda europska nogometna unija u tom planu neće uspjeti, ali kako smo vidjeli na utakmicama Barcelona - PSG i Real - Bayern, učinit će se sve da ga ostvari.

 

 

Cinizam i bezobrazluk kojim ih se gura preko leševa manje vrijednih, od nogometaša izabranih klubova i njihovih trenera čini bešćutne samožive oportuniste jer im se tako može i jer im je sve dopušteno. Zidane nakon utakmice mrtav-hladan ispaljuje: "Cristiano je možda zabio iz ofsajda, ali to ništa ne znači." Prisjetite se kako su se nogometaši otetog Dinama radovali sramotno darovanoj pobjedi u Vinkovcima, erupcije sreće i klupka igrača Barcelone nakon što im je sudac protiv PSG-a bio ubojitiji igrač od cijelog MSN-a, te kako realovci frenetično slave trijumf nad Bayernom do kojeg su došli zahvaljujući tome što im je sudac priznao dva gola iz debelog ofsajda i oprostio im crveni karton, dok ga je suparniku izmislio.

 

 

S druge strane, od klubova i igrača koji služe za izbacivanje, ovakvim ponižavanjem radi se stoku za odstrel. Oni kojima je od Nyona do zagrebačkog Hiltona namijenjena uloga luzera, s njom se nose kako znaju i umiju, svatko na svoj način; Cibalia će se vratiti u drugu hrvatsku ligu. PSG će tugu utopiti s još par stotina katarskih milijuna na pojačanja. Lokomotivini igrači koji su šutjeli i gledali u pod na sve sudačke odluke kontra njih u internom klupskom derbiju, to su radili jer se nadaju da će ih ako budu dobri i poslušni Dinamo povući iz filijale. Bayern će se utješiti još jednom njemačkom duplom krunom i još jednim najboljim Borussijinim igračem.

 

Smiješni križari videotehnologije: Sve da postane standard i u županijskim ligama, naći će se način da je se zaobiđe kako ne bi pobijedili Cibalia, PSG, Lokomotiva i Bayern

 

Nakon što smo gledali kako Bayern služi da bi Real prošao u polufinale Lige prvaka, smiješno je čitati i slušati vapaje: "Ovo je konačan dokaz da je potrebna uvođenje videotehnologije u nogometu!" Nevjerojatno, pa kao da je potrebna videotehnologija kako bi se vidjelo da je Ronaldo prilikom primanja lopte i poentiranja za oba gola bio debelom u ofsajdu? Kome tu treba analiza ili pregledavanje snimke, kada je sve vidljivo prostim okom i jasno zdravim razumom.

Mislite da su Ovrebo i Frisk griješili jer ne znaju pravila? Ili da s njima nisu upoznati svi oni hrvatski suci koji su već 25 godina slobodnu sudački uvjereni u korist uvijek istog kluba?

 

 

Nikakva videotehnologija neće riješiti problem sudaca koji ne žele vidjeti jer su naputci vidovnjaka s vrha drugačiji. Sve da tehnologija postane standard i u županijskim ligama, naći će se način da je se zaobiđe kako ne bi pobijedili Cibalia, PSG, Lokomotiva i Bayern. 

 

Dok maštate o velikom čišćenju gnojnih staja hrvatskog nogometa, svakog utorka i srijede možete se uvjeriti kako se to UEFA "preporodila" i "opoštenila" pod Čeferinom i Šukerom.

 

Da ne spominjemo FIFA-u i njene "revolucionarne reforme", otkako je Blattera zamijenio Mješač kuglica potpomognut Bobanom. Prvi u LP-u povlače još više bogatih i velikih nauštrb manjih i siromašnih, a drugi nemaju ništa protiv da se SP igra kod katarskih izrabljivača i ubojica radnika na stadionima ili da posluži kao još jedna demonstracija svemoći agresora i okrutnog ruskog vladara Putina.

 

 

Nogomet je, sada je to valjda jasno i najvećim naivcima, sport najdublje umočen u korupciju i kriminal. A u rješavanju tih problema baš ništa ne pomažu videoanalize.