Foto: Shutterstock, Facebook

AUTORICA Catherine Hiller odrasla je u New Yorku i popušila svoj prvi joint u parku u Brooklynu.

Kad je uzela prvi dim, već je bila u "treningu", pušeći cigarete da bi dobro izvela uvlačenje. Ali kaže da ju ništa nije moglo pripremiti za euforiju koju je tad osjetila i otad je, nimalo se ne srami priznati, "potpuno navučena".

"Bilo je jednostavno divno", prisjetila se početaka pušenja kanabisa. "Dozvolilo mi je da dospijem do određenih misli i ideja koje prije nisam imala", dodala je.

U svojoj novoj knjizi "Samo reci da: Marihuana memoari" Hiller opisuje svoje avanture kroz život i preispituje uobičajene stereotipe o tome kakvi su pušači trave.

I iako se diljem svijeta ta mišljenja možda već polagano mijenjaju, mnogi su još uvijek uvjereni da ti 50 godina svakodnevnog pušenja marihuane može donijeti samo loše i od tebe napraviti neodgovornu "spaljenu" osobu. I za neke je ljude to, nažalost, istina. Ali ne i za Hiller.

Ona je u svojih 68 godina života jako puno napravila, vjerojatno puno više nego neki ljudi koji nisu nikad taknuli travu. Ona je aktivistica, radila je filmove, pisala knjige, a ima i doktorat sa Sveučilišta Brown. Pomagala je u dokumentiranju Woodstocka, a sad slično radi na Burning Manu. Uz sve to, odgojila je tri dječaka. I da, pušila je i s njima.

Sebe ne voli zvati "aktivisticom za marihuanu", ali priznaje da ju je otvoreno pisanje o njezinoj "ljubavnoj vezi s travom" dovelo do nekih zanimljivih rasprava sa susjedima. "Kad mi je izašao prvi tekst - ' Kako kupujem travu' - susjedi su mi dotrčali komentirajući 'Zašto mi nikad nisi ponudila?' ili 'Oh, mi se napušavamo cijelo vrijeme'", ispričala je.

Dakle, što se dogodi kad pušiš travu svaki dan 50 godina? Postoje razne mogućnosti, ali možda postaneš i uspješan ostvareni roditelj i vrlo zabavan pisac, poručuje Huffington Post.