Foto: Hina, Index
Video: Dario Dalmacija/Index

HODOČAŠĆE 100 TISUĆA ljudi "mjestu posebnog pijeteta" i ove godine pokazalo je kako je  dolazak na iskazivanje počasti mjestu stvarno i simbolički najveće patnje, žrtve i otpora u ratu za slobodu i neovisnost Hrvatske, ujedno i dobra prilika za neukusnu političku promociju i maniupulaciju.

U ratu je dopušteno sve, ali ne bi smjelo biti u predizbornoj kampanji

I dok je Vukovar '91. pokazatelj kako je u ratu "sve dopušteno", ponašanje vrha najjače oporbene stranke u koloni sjećanja od vukovarske bolnice do memorijalnog groblja,  dokazuje nam da se sredstva jednako ne biraju u svrhu profitiranja na ratu,  bio to slučaj tijekom oružanog sukoba ili dva i pol desetljeća poslije njega.

"Vukovar je i naš grad", pisalo je na transparentu SDSS-a razvučenom s jedne strane ulice na drugu kod gradske tržnice prije izbora početkom prošlog desetljeća. Odmah iza njega HDZ je lokalnim Srbima odgovorio svojim "Zašto ste ga onda napadali?", da bi na kraju branitelji poentirali "A zašto ga vi niste branili?"

"Gdje su nestali konvoji oružja upućeni u Vukovar?"

Naravno, ovo se pitanje nije odnosilo na istaknutog HDZ-ovca i još istaknutiju ratnu legendu Blagu Zadru, ali oni koji su ga postavili, znaju zašto i kome jesu. HDZ-ovci danas možda ne znaju odgovoriti na ovu vrstu popularnog pitanja "Di ste bili '91?", kao ni na ono koje u našoj video-reportaži tadašnjem njihovom i državnom vrhu postavlja Branko Borković, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, ratnim imenom Mali Jastreb: "Gdje su nestali konvoji oružja upućeni u Vukovar?"

Vjerojatno ne znaju reći ni zašto je nakon proboja iz Vukovara, u režiji i egzekuciji jedne od glavnih poluga vlasti prve inkarnacije njihove stranke - tajnih službi, divljački premlaćen Borkovićev prethodnik Mile Dedaković, koji se drznuo inzistirati na pojačanjima u oružju i streljivu za opsjednuti Vukovar.

Merčep i Milanović u istoj koloni

Ali, zato integritet ratnog Vukovara HDZ-ovci danas, 23 godine nakon pada grada, brane odbijanjem da stanu u istu kolonu sjećanja, jedinu pravu, pa pola sata prije nego što će na njeno čelo stati zastave, simboli obrane Vukovara, a odmah iza njih vukovarski veterani, ratni zapovjednici (među njima i Tomislav Merčep), građani, "hrvatske povijesne postrojbe" (nepotrebni kič) i tek onda predstavnici "institucija", oni kreću "s narodom", kako bi bili prvi i domoljubniji.

Ali, odakle ikome pravo da u vukovarsku kolonu sjećanja krene ispred zastava 204. vukovarske brigade i Društva logoraša srpskih koncentracijskih logora?

Propovjednik na mikrofon urla o uništenju komunjara i štakora

Jutro u Vukovaru proveli smo ispred bolnice, odakle je kolona sjećanja kretala preko cijelog grada i prema Memorijalnom groblju, ali nekoliko manjih skupina, među kojima i ona u kojoj su Karamarka čuvali zaštitari s oznakama zadarske HVIDR-e, demonstrativno je otišla prije, uz lelek propovjednika koji je zaglušujućim razglasom pozivao na uništenje ne samo četnika, nego i komunjara i štakora.

Zasjeda specijalaca predsjedniku i premijeru

Još jedna skupina izdvojila se i otišla iz kruga bolnice u formi kolone, ali ona, osim što je bila brojna (najbrojnija nakon službene kolone), nije sama kretala u mimohod. Tu kolonu predvodili su veterani specijalne policije, a prvi među njima bili su Josip Klemm, Mladen Markač i Željko Sačić. Rekli su nam kako ne žele da se ponovi prošla godina i više kolona s praktički sukobljenim sastavom, nego da će pričekati službenu kolonu i pridružiti joj se.

Specijalci su ipak protokolarnoj koloni priredili "zasjedu": Pričekali su da prođe njen početak i prvih nekoliko dijelova, da bi se u nju ubacili točno prije i ispred predsjednika države, premijera i ministara, jasno im tako dajući do znanja što misle o njima.

HDZ-ov gradonačelnik očitao lekciju vrhu svoje stranke i presretačima kolone

Nakon 300-tinjak metara, na križanju Stepinčeve ulice, kojom se kolona kretala i Bauerove ulice, koja na nju izlazi, u putanju glavne procesije ulazi još jedna kolona i službenu siječe opet točno na mjestu visokih dužnosnika. Ministru Fredu Matiću, okruženom s više čuvara nego svi ostali ministri zajedno, po licu se činilo kao da će zaplakati.

Da i drugu godinu zaredom kolona sjećanja ne bude do kraja upropaštena sabotiranjima, presijecanjima i diverzijama, a dostojanstveni i mirni mimohod u čast heroja Vukovara potpuno okaljan, pobrinuo se Ivan Penava, HDZ-ov gradonačelnik Vukovara, koji je bio u koloni u kojoj mu je mjesto.

Iskoračio je iz stroja s blokiranim državnim vrhom i pozvao ih da se ne zaustavljaju, nego da se spoje s kolonom koja je došla ispred njih. Iako će kasnije, u izjavi koju nam je dao za našu video-reportažu, pokušati smanjiti tenzije i ne pridavati svom činu veliku važnost, činjenica je kako je Penava spasio nešto što se ne bi smjelo spašavati.

Nas i branitelja, 101 tisuća

Na poprište pakla '91, iz kojeg je Siniša Glavašević slao vapaje promrzlih, prljavih, umirućih,  gladnih i žednih, kojih je svakim danom bilo sve manje i koji su svakim danom bili sve bliži četničkom kundaku, metku, nožu i jami, 23 godine kasnije došli smo po krasnom, gotovo proljetnom vremenu, čisti, ušuškani hrvatskim zastavama i pod zaštitom hrvatske države, napojeni i okrijepljeni zahvaljujući domaćinima i domaćicama s Mitnice.

U takvom okružju i broju, jer 2014. nas je ovdje oko 100 puta više nego što je tu bilo branitelja 1991., lako je pričati o ponosu, prkosu, zahvalnosti i poniznosti. Ali, našim političarima i ispolitiziranima, očigledno je teško najmanje što na ovom mjestu i na ovaj dan moramo napraviti - ponašati se kao ljudi.