Foto: Guliver Image/Getty Images

SAFET SUŠIĆ, najbolji bosanskohercegovački nogometaš svih vremena, vjerojatno će ostati upamćen i kao izbornik koji je odveo nogometnu reprezentaciju BiH na prvo veliko natjecanje. Ostat će upamćen i kao izbornik u čijem je mandatu BiH igrala najljepši, napadački nogomet, ali i izbornik koji ne koristi maksimalno kvalitetu koju ima na raspolaganju.

"Pape" je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, u kojima Bosnu pobjede protiv Lihtenštajna i Litve dijele od plasmana u Brazil, uništavao suparnike nevjerojatnom napadačkom moći koju posjeduje njegova momčad. Ipak, dvomeč sa Slovačkom pokazao je da BiH ne može samo napadom pobjeđivati "ozbiljne" reprezentacije.

Pjanić i Misimović mogu zajedno, ali ne protiv ozbiljnih reprezentacija

Nasljednik Ćire Blaževića na klupi BiH nema snage ostaviti na klupi jednog od dvojice playmakera - Pjanića i Misimovića. Sušić i dalje "živi" u vremenu kada su majstori u momčadi bili dovoljni čak i za naslov svjetskog prvaka. Na njegovu žalost, u modernom nogometu, nezamislivo je igrati bez defenzivnog veznjaka, a s dvojicom igrača kojima trčanje nije u krvi. Čak i Barcelona u momčadi ima "razbijača" koji čuva leđa Xaviju i Iniesti.

Mogu Pjanić i Misimović zajedno, ali ne protiv Grčke ili Slovačke, već eventualno protiv momčadi orijentiranih na bunker kao što su Litva i Latvija. Najbolju utakmicu kvalifikacija BIH je odigrala u Zenici protiv Grčke. Slavili su protiv "kraljeva kvalifikacija" s 3:1, ali u toj momčadi nije bilo Pjanića. Misimović je tada pokazao klasu, kao kreator igre vodio je momčad do pobjede uz dvije asistencije. Nije bilo Pjanića da ga "guši".

Igra bez zadnjeg veznog - samoubojstvo u modernom nogometu

Slovački izbornik Kozak raširenih ruku dočekao je Sušićev poklon - igru bez zadnjeg veznog. Kontranapadima su Slovaci izludjeli Sušićevu obranu, te su vrlo lako iz dvije utakmice mogli uzeti svih šest bodova. Posebno inspiriran bio je brzonogi nogometaš Olympiacosa Weiss koji je svojim driblinzima uništio desnu stranu bosanskohercegovačke obrane.

"Ne možemo igrati ovako bez zadnjeg veznog, ne možemo", zabrinuto je komentirao Baka Slišković u poluvremenu utakmice u Slovačkoj nakon kojeg su Papetovi izabranici gubili 1:0 i bili jako daleko od Brazila.

Haris Medunjanin dobio je ulogu u veznom redu da zatvara napade Slovaka, ali on trkački ne može parirati niti 37-godišnjem Rahimiću, a kamoli Slovaku Hamšiku. Sušić je napravio dobar potez kada je početkom drugog poluvremena umjesto ofenzivnog desnog beka Mujdže uveo puno defenzivnijeg nogometaša Zahirovića koji je konačno zaustavio Weissa. Bila je to prva od dvije odlične Sušićeve izmjene. Druga se dogodila u 76. minuti kada je Hajrović, strijelac pobjedničkog gola, zamijenio indisponiranog Misimovića, koji je na travnjaku napravio više za Slovačku nego za BiH.

Lihtenštajn i Litva ne bi trebale biti veliki problem za Sušićevu momčad, ali što na Svjetskom prvenstvu? Kako će se loša bosanskohercegovačka obrana nositi s najboljim napadačima svijeta? Tvrdoglavost Sušića mogla bi u tom slučaju skupo koštati BiH, jer Pape ne želi isprobati nekoliko potencijalnih partnera u zadnjoj liniji kapetanu Spahiću. Poziv, barem za jednu prijateljsku utakmicu, nikako da dobije standardni branič Maccabija Cocalić, dok Sušić u vatru gura debitanta Bičakčića. Odužio se Bičakčić izborniku golom u Slovačkoj, ali je i pokazao da je još uvijek "zelen" za utakmice na ovom nivou.

Nelogične su i posljednje Sušićeve izjave. Od toga da je "BiH jedna od najboljih svjetskih momčadi", do toga da "BiH ima premalo kvalitetnih nogometaša."

Momčad koja u svakoj liniji ima po jednu svjetsku klasu (Begović-Spahić-Pjanić-Džeko), može napraviti dobar posao u Brazilu. Ali, za uspjeh na globalnom nivou su potrebne i neke promjene. Pape za sada ne sluša savjete.

Legendarni Mladen Delić rekao bi mu isto što i 1983. protiv Bugarske: "Ne sam, Safete, ne sam..."