Foto: AFP

DUH "Swinging Londona" i "Cool Britannie" išao je pod ruku s bajkovitom lekcijom iz povijesti, koja nam je pokazala što je "Otočje Čuda" dalo svijetu.

"Trainspotting" protiv "Kuće letećih bodeža"

Uvijek kada očekujemo i gledamo ceremoniju otvaranja Olimpijskih Igara, neminovno se nameće usporedba s onom prijašnjom. Posebno ako se predstava kojoj svjedočimo odvija u Londonu, a ona prethodna je bila u Pekingu i posebno ako je prethodnu režirao jedan od najhvaljenijih kineskih filmaša, a aktualnu nebrojenim nagradama ovjenčani redatelj "Milijunaša s ulice".

Zhang Yimou, kineski sineast zaslužan za presavršenu priredbu kojom su otvorene Igre u Pekingu 2008., dirigirao je nenadmašnim i neponovljivim tehnološki oplemenjenim sletom, u kojem je, uz naglašenu poetsku i produhovljenu notu, bilo očito i preseravanje neograničenim budžetom koji mu je na raspolaganju.

Danny Boyle s druge strane, nema budžet, ali ni talent kojim raspolaže njegov kineski kolega. Međutim, ima nešto drugo - sreću što se rodio u zemlji koja je bila, a mnogima i ostala "centar svijeta" i to je itekako naglasio u spektaklu kojeg je režirao. Britansko carstvo neprestano gubi na značaju i veličini još od Drugog svjetskog rata i odavno nema državnike poput Churchilla, niti više u njemu "Sunce nikad ne zalazi", ali ima magični London, koji je doduše postao Londonistan, ali će barem još neko vrijeme biti veća svjetska i sportska metropola od Pekinga, ma zapravo od bilo kojeg grada na svijetu.

Popkulturni kolonijalizam: Možda više ne vladamo svijetom vojskom i mornaricom, ali jesmo Beatlesima, punkom i Harryjem Potterom

Osim što je koncept cijele predstave bio furiozno provesti svijet iz naslonjača kroz velike revolucije britanskog društva i tako se pohvaliti koliko su pridonijeli evoluciji cijelog svijeta (industrijski, informatički), Boyle je, kao cijepljeni roker u čijim filmovima glazba igra iznimno bitnu ulogu, od početka do kraja napunio show rock n' rollom i svim njegovim podvrstama, čak i previše za prosječnog sredovječnog gledatelja.

Međutim, Boylea generacija naših roditelja nije ni zanimala. U skladu sa sloganom Igara "Nadahnite mladu generaciju",  obraćao se i na Igre i u London pozivao, generacije "20 i 30-somethinga", jer dok su još naši starci mogli zapljeskati na evergreene Beatlesa i Queen, Arctic Monkeys, Chemical Brothers ili Prodigy bili su im previše. Underworld su gotovo neprestano svirali, a posebno je iznenađenje bilo kada su sa razglasa i ogromnih panoa krenuli Sex Pistolsi. Ali, nažalost, sa "Pretty Vacant". Boyle ipak nije toliki punker da bi ispred Kraljice majke pustio njihovu, a ne službenu "God Save the Queen".

Odjavni brojevi su također pripali klasicima, ali opet rocka: Početak vatrometa označen je s "Eclipse" od Floyda (obožavatelje glazbe su i dimnjaci iz kojih si izašli olimpijski krugovi podsjećali na one znamenite londonske elektrane Battersea s omota albuma "Animals"), a na samom kraju je naravno zaigrao na sigurno, sa "sing-along" temom Hey Jude, koju je uživo izveo najbogatiji Beatles. Tu više nije bilo umjesno šokirati, posebno nakon što je sve zaprepastio neočekivanim "paliteljima" olimpijskog plamena.

Iznenađenje za kraj: Vatru od 204 plamička zapalilo sedam mladih sportaša!

Svi koji su pogađali koji britanski sportski velikan će zapaliti vatru - pogriješili su. Sedam mladih nada stopilo je 204 plamička u jedan impresivni plamen, dok su svi u čudu čekali pitajući se "okej, ali tko će zapravo zapaliti vatru?"

Baklje nepoznatih tinejdžera zapalile su "cvjetove", koji su se podigli i zapalili olimpijski plamen. Ovako nešto nitko nije očekivao, ali je smisleni kraj ceremonije koja je isticala kolektivna postignuća zemlje, a ne pojedinca. Također, priredba je počela kao slavlje postignuća britanske prošlosti, ali koja je jasno bila usmjerena prema budućnosti.

Druge dvije ključne poruke koje su se željele poslati su: Solidarnost i skromnost. Strogo se pazilo da rasna zastupljenost svih: od glavnih glumaca do statista, odgovara načelima političke korektnosti i stvarnom stanju u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i što su se najveće zvijezde i glava kraljevstva u engleskom stilu, pomalo i narugale na svoj račun.

U službi Njenog Veličanstva Igara: Kraljica skakačica, Bond batler i Becks vozač, ponizno su prihvatili epizodne uloge

Tako je Kraljica Elizabeta na otvaranje došla "skokom" iz helikoptera, a dok je letjela do svoje lože  na stadionu, svi gledatelji mogli su joj vidjeti gaćice. Jasno, padobranom se nije spustila vremešna majka nacije, nego dvojnica. "Pravu" je kraljicu pak, do helikoptera iz Buckinghamske palače dopratio osobno Tajni agent 007, James Bond, kojeg je naravno glumio Daniel Craig.

Najbogatiji engleski sportaš, David Beckham, skromno ali ponosno prihvatio se uloge vozača baklje i gliserom je brodio Temzom, sve do pred kraj ceremonije, kada je na obali pored stadiona, luč predao peterostrukom olimpijskom pobjedniku Steveu Redgraveu.

Naravno, u duboko klasno i rasno podijeljenom društvu kao što je britansko, ovakve manifestacije navodne ravnopravnosti rezervirane su samo za izvanredne i protokolarne prigode, kao što su rat ili otvaranje Olimpijskih Igara.

Igara otvorenih priredbom koja se možda u odnosu na onu pekinšku doima prosjačkom, ali koja je bila zabavna, dinamična, suvremena i s točno doziranim naklonom bogatoj povijesti.

TIJEK CEREMONIJE OTVARANJA:

01:45 Paul McCartney uživo izvodi "Hey Jude", a cijeli stadion se pridružuje pri katarzičnom refrenu.

01:40 Nakon paljenja baklje krenuo je vatromet praćen klasikom Pink Floyda "Eclipse", s njihovog epohalnog albuma "Dark Side of the Moon". London nakon ovakve kanonade definitivno nema "tamnu stranu".

01:35 Potpuno iznenađenje za kraj: Sedam mladih sportaša je sa svojim bakljama zapalilo olimpijski plamen, koji tvore 204 plamićka koje su nosile sve olimpijske reprezentacije

01:30 Redgrave ulazi na stadion s bakljom, uz počasnu gardu 500 radnika koji su gradili stadion. Predaje je sedmorici mladih sportašica i sportaša, koje su izabrali britanski olimpijski pobjednici. Oni kreću u krug oko stadiona, izmjenjujući se kao nositelji i nositeljice baklje.

01:25 David Beckham je gliserom doveo baklju do ispred stadiona, gdje ju je preuzeo peterostruki olimpijski pobjednik Steven Redgrave, koji je nosi na poprište otvaranja.

01:22 Muhamed Ali je među nositeljima olimpijske zastave, koja se diže na stup.

01:18 Kraljica Elizabeta otvorila je Olimpijske Igre, nakon čega je uslijedio vatromet.

01:00 Opet je vrijeme za ples. Arctic Monkeys: I bet you look good on the dance floor na koju svi sportaši plešu

Otvaranje u rokerskom tonu nastavlja se i njihovom obradom "Come Together" od Beatlesa, dok ispod pozornice na kojoj Monkeysi sviraju, izlaze deseci biciklista s anđeoskim krilima.

Završen je mimohod reprezentacija

00:54 Šest minuta ranije nego što je bilo predviđeno, uz zvuke Bowiejeve "Heroes", u mimohod izlaze sportaši Velike Britanije predvođeni barjaktarom Chrisom Hoyom, trostrukim zlatnim iz Pekinga, dok sa svoda stadiona leti sedam milijardi papirića. Broj dakako simbolizira broj stanovnika na Zemlji.

Kako bi se britanski tim, što bi Ćiro rekao, "galvanizirao" pred početak Igara, u nastavku njihovog mimohoda svira Galvanize od Chemical Brothersa.

Pau Gasol nosi španjolsku zastavu. Srebrni iz Pekinga mijenja pobjednika od prije četiri godine - Rafaela Nadala, koji je odustao od Igara zbog ozljede koljena.

Caster Semenya, atletičar(ka) je koja nosi južnoafričku zastavu. Svjetska prvakinja na 800 metara vraća se nakon 11 mjeseci suspenzije, za koje vrijeme se provjeravao njen spol. Uz nju je i Oscar Pistorius, koji se natječe na Olimpijskim i Paraolimpijskim Igrama.

Adrien Niyonshuti je biciklist koji nosi zastavu Ruande. U genocidu 1994. Hutui su mu ubili šestero braće, ali on želi da "Svijet njegovu zemlju pamti kao zemlju dobrih biciklista, a ne genocida."

Maria Šarapova nosi rusku zastavu dočekana velikim aplauzom. Ne samo zbog velikog broja ruskih oligarha s londonskom adresom, nego i zato što je prije osam godina osvojila Wimbledon.

00:12 Nalazimo se na točno pola mimohoda: 102 reprezentacije pokazale su se do sada pred milijardom i "nešto" gledatelja.

00:06 Usain Bolt je u stilu Muhameda Alija uplesao na stazu sa zastavom Jamajke. Naravno, dočekan je burnim ovacijama. Podsjećamo, u Pekingu je na 100 i 200 metara uzeo zlata i postavio svjetske rekorde!

Kolika je čast nositi zastavu svoje zemlje na ceremoniji otvaranja Olimpijskih Igara, najbolje će pokzati primjer indijskog hrvača Sushila Kumara. Brončani iz Pekinga samo je za ovu priliku doletio iz trening-kampa u Bjelorusiji, gdje se vraća odmah nakon otvaranja. Ponovni dolazak u London je tek 12. kolovoza, zadnjeg dana Igara!

"Gruzijski Zoran Primorac" Nino Salukvadze, davne je '88. u Seulu osvojila streljačko zlato za SSSR kao tinejdžerka. Sada, sa 43 godine, nosi gruzijsku zastavu na svojim sedmim Igrama.

23:46 Hrvatski olimpijski reprezentativci nasmijani i s brojnim kockastim obilježljima prolaze ispod tribina. Predvodi ih dvostruki osvajač olimpijskog zlata, golman rukometaša Venio Losert, koji je na najvišem postolju bio u Atlanti 1996. i Ateni 2004.

Češku zastavu nosi Petr Koukal, koji se natječe u badimintonu. 2010 mu je dijagnosticiran rak, ali se oporavio i plasirao na OI! Inače, Česi se ističu i originalnim uniformama; nose kišobrane i "kaljačice". Pripremili su se za "englesku" klimu.

Evo nam susjeda iz Bosne i Hercegovine! Njihovu zastavu nosi džudaš Amel Mekić, a osim njega, tu je još pet sportaša i sportašica.

23:20 Počeo je mimohod reprezentacija 204 zemlje koje se natječu na Igrama! Grci, kao i uvijek, imaju čast biti prvi! Zastavu im nosi Alexandros Nikolaidis, srebrni u taekwondou iz Atene i Pekinga.

Krenulo je putovanje poviješću suvremene britanske popularne glazbe na koju pleše nekoliko tisuća mladih: Od Kinksa, Beatlesa i Led Zeppelina, preko Jama, Happy Mondaysa, Eurythmicsa, do Underworlda, Blura i Prodigy. Zanimljivo, pustili su i Sex Pistolse, ali naravno, ne God Save The Queen. Stara Elizabeta to ipak ne bi podnijela.

Mike Oldfield svira Tubular Bells pred 1200 dobrovoljaca, pacijenata i osoblja iz Great Ormond Street Children's Hospital.

Vrijeme je za "igrani" dio otvaranja i kratak odmak od sleta koji je na stadionu: Daniel Craig, tj. James Bond, odlazi do Buckinghamsku palaču po Kraljicu Elizabetu, kako bi je helikopterom doveo na stadion. Iznad grotla se do lože spuštaju padobranom. Naravno, samo na "filmu" imate priliku vidjeti kraljičin leteći korzet:

Odaje se počast britanskim vojnicima poginulim u ratovima, nakon čega blatne uniforme palih junaka mijenjaju šarene odore Beatlesa s omota kultnog albuma "Sergeant Pepper's Lonely Hearts Club Band", kojim se slave 60-te godine prošlog stoljeća i razdoblje "Swinging Londona."

Spomenuli smo Boylea. Muzika koja trenutno prati otvaranje je od elektronskog dua Underworld, koje je upravo taj redatelj proslavio uvrštavanjem u soundtrack "Trainspottinga".

Koncept cijele predstave je provesti svijet kroz velike revolucije britanskog društva, pri čemu dakako posebno mjesto ima Industrijska revolucija.

Dramatičnosti koja prati priču o evoluciji Velike Britanije, doprinosi preko tisuću bubnjara. Predvodi ih Evelyn Glennie, koja je gluha.

"Ulaskom" na centralni stadion Igara, našli smo se usred starog britanskog sela, a zvono koje je označilo početak svečanosti Otvaranja, udario je Bradley Wiggins, senzacionalni pobjednik ovogodišnjeg Tour de Francea.

Avioni RAF-a preletjeli su Olimpijski Stadion u Londonu i tako službeno označili početak ceremonije otvaranja Igara.

Ceremoniju otvaranja osmislio je Danny Boyle, redatelj kultnih "Trainspottinga" i "Milijunaša s Ulice". Obećao je da će to biti: "Slavljenje kreativnosti, životnosti i prije svega, velikodušnosti britanskih ljudi."