Ilustracija: ljubljana.si

"NIJE mi do novca, nego do zadovoljštine i da djeci dokažem da ih nisam napustila", kazala je 47-godišnja Ana Mezga, jedna od "izbrisanih" koji su dobili presudu na Europskom sudu za ljudska prava protiv Slovenije.

Mezga se sa suzama u očima prisjeća kalvarije koju je prošla posljednjih 20 godina. U kobnom travnju 1992. godine, kada im je Slovenija oduzela građanska prava, Mezga je rodila sina i bila je na porodiljnom dopustu, a u jednom danu je ostala bez svega.

"Zaplijenili su mi stan, djeca su završila kod posvojitelja"

"Nitko mi ništa nije rekao da nešto treba urediti, jer sam imala prijavljeno stalno prebivalište. Nisam znala što se događa", kazala je Mezga, piše Delo. Njezini roditelji su uzeli dvoje djece u Hrvatsku kod sebe. Otac im je umro u ratu.

"Zaplijenili su mi stan. Nisam mogla nazad. Kada mi je umrla majka, hrvatske vlasti su djecu dale posvojiteljima. Nisam znala što je s njima. Nakon toliko godina osjećam samo prazninu. Ta država me je uništila", sjeća se rođena Čakovčanka Ana Mezga koja se kao 16-godišnjakinja preselila u Ljubljanu. Uglavnom je radila u ugostiteljstvu i kaže da je je u Sloveniji lijepo živjela dok joj se nije "svijet srušio". Nakon što su je slovenske vlasti izbrisale sa partnerom se preselila iz Ljubljane i godinama radila "na crno".

Tijekom dvije kasnije trudnoće nije mogla ići liječniku, jer nije imala zdravstveno osiguranje. Najteže joj je pala činjenica što su njezino starije dvoje djece odgojili stranci. Zbog tuge i bezizlazne situacije si je nekoliko puta pokušala oduzeti život. Danas njezina 29-godišnja kćerka već ima svoju obitelj, dok je 20-godišnji sin još uvijek kod posvojitelja. Tek prije nekoliko godina je ponovno ostvarila kontakt sa njima.

"Život u getu"

77-godišnji Mustafa Kurić se 1964. godine iz BiH preselio u Koper gdje je bio cijenjeni obućar. Dugo godina ljudima nije želio reći da je ostao bez dokumenata, a 20 godina se osjećao kao manje vrijedan čovjek koji je osuđen na "život u getu", jer nije mogao otići nigdje iz Kopra gdje su ga poznavali.

Po par sati bi ga policajci šikanirali i ponižavali kada bi ga zaustavili u Izoli ili Pranu. "Ružno je toliko vremena živjeti bez ikakvih prava, ni socijalnih ni ljudskih. Platiti bi morali oni koji su odgovorni za 'brisanje', a ne porezni obveznici", kaže Kurić koji više nema povjerenja u slovensku državu. Uz Anu Mezgu i Mustafu Kurića spor na Europskom sudu za ljudska prava dobilo je još devet "izbrisanih". Jedan od njih, Milan Makuc, nije dočekao presudu.

Slovenski odvjetnici nisu željeli preuzeti slučaj

"Skupili smo priče 50 'izbrisanih' i među njima izabrali 11 onih kojima su najviše kršena prava", kazala je Uršula Lipovec Čebron koja je jedna od najzaslužnijih što je ta tužba poslana na Europski sud za ljudska prava. "Sa grupom aktivista smo se javili nekoliko slovenskih odvjetnika, ali od svih smo dobili odgovor da je to osjetljiva tema, da se ne usude i ne vjeruju u uspjeh te da će već na početku odbaciti tužbu", sjeća se Lipovec Čebron.

Na kraju su pronašli odvjetnike u Rimu koji su bili voljni preuzeti slučaj te su ga uspješno doveli do kraja. Sud je odredio da se "izbrisanima" mora isplatiti 20 tisuća eura odštete za nematerijalnu štetu.