Foto: Robert Fajt / Cropix

SAMO politički diletanti izlaze na izbore onda kad su najslabiji, a ne kad su najjači. A Jadranki Kosor događa se upravo to.

Umjesto da je raspisala parlamentarne izbore prije dvije godine nakon što je izbacila Ivu Sanadera iz stranke, ona mjesec dana prije izgubljenih izbora pribjegava hapšenju 91-godišnjeg partizana kako bi pokupila ostatke rasturenog rejtinga. I pritom se još izlaže mogućnosti da joj Tomislav Karamarko preotme stranku.

To mogu postići notorne neznalice. Pogotovo one koje ambicija tjera da siluju mandat do zadnje kapi krvi. Tuđe, naravno.

Izjava Jadranke Kosor kako je "sigurna da će HDZ na izborima polučiti odličan rezultat i zaprepastiti sve koji danas likuju" mogla je zvučati uvjerljivo prije dvije godine. Danas zvuči bedasto.

Prožvakana luzerica

Kad je 4. siječnja 2010. godine izbacila Ivu Sanadera iz HDZ-a, Jadranka Kosor našla se na vrhuncu svoje popularnosti. U anketama je uzletjela do dvotrećinske većine, javnost ju je podržavala u obračunu s najomraženijim čovjekom u zemlji, čak su se i mediji brzo "prešaltali" na pobjedničku stranu, dok je premijerka svima u HDZ-u pokazala da je spremna preuzeti kontrolu.

Bilo je to upravo savršeno vrijeme da raspiše izbore.

Ne samo da bi time uštedila Hrvatskoj dvije godine besplodne agonije, propadanja i stagnacije, odnosno omogućila novoj Vladi da napokon pokrene neke reforme, već bi u predizbornu kampanju ušla kao liderica u usponu. Kao političarka s mudima. A ne kao prožvakana luzerica.

Bila je to prilika da napokon dobije puni legitimitet u stranci, te da na parlamentarne izbore izađe ne samo s većim, već s bilo kakvim šansama za uspjeh.

Neka je uspjela, makar u samoobrani

Zoran Milanović je i tada, kao i godinama prije toga, bio tek sporedan lik koji postojano kaska za događajima. Spin se pisao sam od sebe: Milanović je godinama šutio o Sanaderu, a Kosor je pokazala da ima snage s njim se obračunati. Pa makar u samoobrani.

Imala je Kosor u tom trenutku priliku skupa sa Sanaderom pustiti niz vodu sve korumpirane i kompromitirane ostatke njegove vladavine, pa i pod cijenu toga da izgubi neke stranačke utvrde, poput Kalmetina Zadra.

Pala žrtva kapaciteta

Osim toga, imala je šansu učvrstiti podršku koalicijskih partnera, a i uživala je gotovo nepodijeljenu potporu stranih diplomata. Mogla je u potpunosti promijeniti krvnu sliku stranke u propadanju, a sebe prikazati kao političarku koja diktira tempo. A Milanović je tada izgledao kao što izgleda i sada: kao čovjek koji čeka da mu vlast padne u krilo.

Ukratko, jedno kratko vrijeme Kosor je imala inicijativu. A onda su joj na put stali njezini kapaciteti.

Pao rejting

Od tada Kosor se nalazi u defanzivi. U situaciji da joj Mladen Bajić kroji sudbinu, da joj se stranka raspada po šavovima, da joj se mediji izruguju, da pada žrtvom gospodarske krize i da je već dvije godine nitko ne shvaća ozbiljno. Da joj se rejting mota negdje oko gležnjeva.

I sada kad je najslabija izlazi na izgubljene izbore.

Nitko ne tvrdi da bi Jadranka Kosor prije dvije godine odnijela pobjedu na parlamentarnim izborima. Ali to joj je bila zadnja prilika da dostojanstveno izgubi.

Sada će doživjeti poniženje. Ona još i više nego stranka na čijim se ruševinama još klatari. Pod optužnicom, bez novca za kampanju, osramoćena i potrošena.

Ne treba za time plakati. Ali ne treba ni likovati.

Poraz umjesto pobjede

Sad već sasvim izgledna promjena vlasti neće biti upamćena kao pobjeda oporbe, nego prvenstveno kao poraz HDZ-a. Neće pobijediti bolji, nego će opet izgubiti lošiji.

Stoga ovaj slučaj Jadranke Kosor valja promatrati samo kao dragocjenu demonstraciju političkog diletantizma. Doduše, onu koja nas je stajala dvogodišnje ekonomske i političke propasti, ali i onu koja je dovela do dugo očekivanog urušavanja HDZ-a.

Ne treba griješiti dušu, čini se da je iza Jadranke Kosor ipak ostalo nešto dobro.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje