MOŽE li Mato Arlović biti novi predsjednik SDP-a? Sigurno ne može. Može li biti predvodnik akcije rušenja sadašnjeg predsjednika Zorana Milanovića? Možda. A može li biti remetilački faktor u budućem djelovanju stranke? Sasvim sigurno.

Mato Arlović mogao bi šefu Milanoviću postati ono što je Zdravko Tomac godinama bio Ivici Račanu: iritantan trn u oku. Arlovićeva kampanja protiv Milanovića traje još od Račanove smrti. Predstavnik stare struje SDP-a želio je osujetiti Milanovićev izbor, žestoko je kritizirao i isticanje Ljube Jurčića kao premijerskog kandidata, naročito njegovu tvrdnju da je ulazak u SDP samo u funkciji ispunjenja privatne ambicije.

Milanović mu se osvetio tako što mu je ponudio mjesto na kandidacijskoj listi u petoj izbornoj jedinici, upravo onoj koju nije želio i o čemu je već postigao sporazum s Račanom. Arloviću je ponuđeno treće mjesto na listi, što je on odmah odbio, ali nije bila sporna pozicija na listi, već sama izborna jedinica. Jasno, SDP-ov predsjednik to je s radošću dočekao, zadovoljan što se uspio (barem privremeno) riješiti jednog od žestokih protivnika. Arlović je kvario SDP-ovu predizbornu idilu prošaranu optimizmom, jadikujući u intervjuima kako je Milanović autokrat. Stranka je to odšutjela, Arlović se ispuhao i zlurado u prikrajku čekao rezultat izbora.

Arlović prvi čestitar Sanaderu

Još u izbornoj noći, dok je Milanović poručivao kako ipak kreće u okupljanje koalicije, unatoč zaostatku od deset saborskih mandata za HDZ-om, Arlović je požurio čestitati Sanaderu na pobjedi. U vrijeme dok se nitko u SDP-u nije usudio izborni rezultat okarakterizirati kao poraz, Arlović je krenuo u nabrajanje pogrešnih poteza koji su onemogućili trijumf stranke. Istaknuo je da je program u kampanji stavljen na marginu, da nije iskorišten maksimum organizacijskog kapaciteta, te da je zbog kadrovske politike i načina slaganja lista došlo do demotivacije dijela ljudi u stranci, osobito u velikim gradovima.

Naročito je kritizirao način na koji se Zoran Milanović riješio Ljube Jurčića s mjesta premijerskog kandidata SDP-a. Kao član Glavnog odbora stranke, bio je iznenađen što je odluka donesena bez suradnje s glavnim stranačkim tijelom između dviju konvencija. Glavni odbor SDP-a jednoglasno je podržao Jurčića za premijera, ali nije imao pojma da je šef stranke samovoljno promijenio tu odluku.

Danas, pak, Arlović vjeruje da će kao vanjski član ući u saborski Odbor za Ustav, gdje će se zalagati da dvije najveće stranke uđu u “tihu koaliciju” oko nekih ustavnih promjena, poput referenduma ili članka 97. koji precizira uvjete za određivanje mandatara Vlade.

Arlović nema "vrline" šefa stranke - nije mlad, visok, zgodan i elokventan

Da stvari budu još napetije, frontalni udar na Milanovića zaokružio je serijom intervjua u kojima je najavio kako “razmišlja” o kandidaturi za predsjednika stranke.

No, Arlović u ovom trenutku nema nikakve šanse da pobijedi na unutarstranačkim izborima. Ne samo što je potpuna suprotnost medijskim kriterijima koji od šefa stranke zahtijevaju da bude mlad, visok, zgodan i elokventan (Mato pada na svim elementima), već je svima jasno da on nikad nije bio liderski materijal. Arlović je bio siva eminencija stranke, ustavni stručnjak, saborski “crv” koji je desetljeće i pol gulio zastupničke klupe i u tom svojstvu bio koristan stranci. On nije lider i nikad neće biti.

Pitanje je može li biti siva eminencija nekog budućeg lidera? Može li biti pandan Slavku Liniću koji je uspješno izbacio Zorana Milanovića u vrh stranke? Teško, jer nema na vidiku osobe koja bi mogla istodobno surađivati s Arlovićem i uvjerljivo kontrirati Milanoviću. Unatoč porazu na izborima i propalom planu da dođe na vlast, Milanović je uspio ugurati u Sabor 56 ljudi i ostvariti vrlo dobar rezultat. Opozicija protiv njega još je previše raspršena i dok je tako, on će sigurno osvojiti novi mandat predsjednika SDP-a.

"Slobodni strijelac koji će samo čekati svoju priliku"

Jedina mu opasnost vreba od mogućnosti da se stranačka opozicija ujedini oko jednog kandidata. Arlović to sigurno nije.

No, zato je sigurno tempirana bomba u stranci. On će biti slobodni strijelac koji će koristiti svaku priliku da napadne SDP i kritizira svaki Milanovićev potez. Mediji će to obilato iskorištavati, koristiti Arlovića za potenciranje svake imalo problematične situacije u SDP-u, a on se malo-pomalo pretvoriti u novog Zdravka Tomca. Pitanje je kako će ga (i može li uopće) Milanović utišati. No, imajući u vidu kako se “elegantno” odrekao Jurčića, ne treba očekivati da će šef SDP-a u Arlovićevu slučaju pokazati taktičnost potrebnu da se utiša taj - barem zasad - jedini disonantni ton u SDP-ovoj harmoniji. Račan je godinama uspješno živio s Tomcem, pitanje je hoće li Milanović jednako uspješno živjeti s Arlovićem.