PREKJUČERAŠNJI masakr na Sveučilištu Virginia Tech, iako se često navodi kao najkrvavija pucnjava u američkoj povijesti, nije slučaj najvećeg masovnog ubojstva, pa čak ni najkrvavijeg napada na obrazovne institucije otkako postoje SAD.

Neslavni rekord pripada događaju koji se zbio možda nekoliko desetljeća prerano da bi se zahvaljujući Hollywoodu i modernim medijima utjecao na popularnu kulturu kako Amerikanaca, tako i ostatka svijeta.

Katastrofa u školi Bath 1927.

18. svibnja 1927. u 8:45 u selu Bath u američkoj državi Michigan je došlo do eksplozije na farmi Williama Kehoea, 55-godišnjeg farmera i blagajnika lokalnog školskog odbora poznatog po neuspješnoj borbi da se smanje lokalni porezi namijeneni izgradnji škole, koje je držao dogovornima za financijsku propast svoje farme.

Točno sat vremena kasnije lokalnu osnovnu školu - koja je u to vrijeme bila prepuna učenika - je razorila snažna eksplozija. Učiteljica koja je čudom preživjela se nekako uspjela iskobeljati iz hrpe cigli i komada dječjih tijela.

Međutim, to nije bio kraj užasa. Među gomilu žitelja koji su se okupili kako bi pokušali pomoći djeci se trideset minuta kasnije dovezao Kehoe sa svojim automobilom. U jednom trenutku je ispalio pušku u prtljažnik automobila te raznio i automobil i sebe, a prolaznike su zasuli čavli, novčići i razni metalni predmeti kojima je Kehoe bio napunio automobil ne bi li ih koristio kao šrapnele.

Dan kasnije, pretražujući ostatke Kehoeveje farme, vlasti su pronašle pougljeno tijelo njegove supruge Nellie koja je, po svemu sudeći, ubijena tupim predmetom.

U samoj školi je, pak, pronađena velika količina eksploziva koja se nekim čudom nije aktivirala. Istraga je također utvrdila da je Kehoe radi izvođenja svog monstruoznog plana potrošio daleko veće količine novca nego što su iznosili njegovi dugovi zbog kojih navodno počinio zločin.

Kada je 22. kolovoza 10-godišnja Beatrice Gibbs umrla od zadobijenih rana, broj mrtvih u cijeloj nesreći se popeo na konačnih 45.

Istraga je u međuvremenu otkrila kako je Kehoe svoj zločin pripremao više od godinu dana, kupujući velike količine eksploziva po lokalnim gradovima te koristeći svoj položaj u školskom odboru kako bi podrum punio eksplozivom.

Tragedija je vrlo brzo bila zaboravljena, jer su tadašnji američki mediji bili daleko više zabavljeni s gangsterskim obračunima vezanim uz Prohibiciju, a sav publicitet je nekoliko dana kasnije ugušen Lindberghovim prvim prekooceanskim letom.

Taj je zločin privukao određenu pažnju tek kada su ga počeli uspoređivati s masakrom u Columbineu 1999. godine.

Masakr u Lubyju 1991.

16. listopada 1991. godine gosti restorana "Luby" u teksaškom gradu Killeen su se suočili s noćnom morom kada se u restoran zabio kamion tipa "Ford Ranger".

No, noćnoj mori tu nije bio kraj, jer je iz kamiona iskočio 35-godišnji George Hennard te s dva pištolja otvorio vatru na šokirane goste. U deset minuta je ubio 22, a teško ranio još 2 osobe, od kojih je jedna kasnije umrla od zadobivenih rana.

Policija je na mjesto događaja došla za deset minuta, nakon čega je Hennard izvršio samoubojstvo.

Hennard je dan prije masakra imao 35. rođendan. Prije toga je izbačen iz američke trgovačke mornarice zbog pušenja marihuane i rasističkih ispada, a svojim je prijateljima često navodio da su žene izvor sveg zla na svijetu.

Sve do masakra u Virginia Techu, masakr u Lubyju je bio najgori slučaj masovnog ubojstva počinjenog vatrenim oružjem u povijesti SAD.

Jedna od zanimljivosti vezanih uz taj masakr jest ta da je, suprotno većini sličnih događaja, rezultirao liberalizacijom zakona kojima se regulira posjedovanje oružja.

Razlog za to je Suzanne Hupp, koja je preživjela masakr, za razliku od svojih roditelja. Hupp je imala dozvolu za posjedovanje oružja, ali ne i nošenje, s obzirom da su to priječili zakoni države Teksas. Hupp je tvrdila da je mogla spasiti svoje roditelje, ali je pištolj, u skladu sa zakonskim propisima, ostavila u prtjažniku automobila.

Nakon masakra je Hupp postala vodeća aktivistica za pravo na nošenje oružja, a njeni napori su doveli do promjena zakona. Tadašnja demokratska guvernerka Ann Richards je te izmjene pokušala spriječiti vetom, ali bez uspjeha, i mnogi drže da je to zbog toga od Georgea W. Busha izgubila izbore 1994. godine.

Masakr u McDonaldsu 1984.  

Do masakra u Lubyju najkrvavije masovno ubojstvo počinjeno vatrenim oružjem je bilo ono koje je 18. srpnja 1984. godine u San Ysidru, četvrti San Diega, počinio James Oliver Huberty, 41-godišnji nezaposleni zavarivač.

Tjedan dana prije toga Huberty je izgubio slabo plaćeni posao zaštitara.

Toga dana oko 16 sati je ušao u lokalni "McDonaldsov" restoran naoružan s poluatomatskom verzijom "Uzija", sačmaricom i pištoljem tipa "Browning".

Huberty je, vičući da je u Vijetnamu ubijao na tisuče ljudi, otvorio vatru. U sljedećih 77 minuta je ispalio ukupno 257 komada streljiva.

Rezultat toga je bilo 21 mrtvih i 19 ranjenih, uglavnom pripadnika meksičkoameričke zajednice.

Hubertyjev ubilački pohod je prekinuo metak snajperista iz lokalne postrojbe policijskih specijalaca.

Hubertyjeva udovica Etna je dvije godine kasnije tužila "McDonalds" tvrdeći da je njenog supruga na bezumni čin natjerala loša "McDonaldsova" hrana kombinirana s neuobičajeno velikom količinom teških metala koje je prikupio radeći kao zavarivač.

Sva tri gore navedna događaja su, usprkos većeg broja žrtava, zasjenjena s tri masakra koja su - svaki na svoj način - inspirirala djela popularne kulture.

Masakr na Teksaškom sveučilištu 1966.

31. srpnja 1966. u gradu Austinu je 25-godišnji student Teksaškog sveučilišta i bivši marinac nožem na spavanju ubio vlastitu majku, a potom suprugu Kathy.

Sljedeći dan se, naoružan sa snajperskom puškom, popero na sveučilišni toranj i počeo gađati prolaznike. Prije nego što ga je ustrijelila policija, Whitman je uspio ubiti još 13 ljudi.

O motivima zločina se dosta raspravlja, ali neke teorije spominju tumor u mozgu koji je otkriven prilikom autopsije.

Krvavi događaj na Teksaškom sveučilištu je dvije godine kasnije potakao mladog filmskog režisera Petera Bogdanovicha da snimi "Mete", jedan od najhvaljenijih igranih filmova s kraja 1960-ih.

Poštanski masakr u Edmondu 1986.

20. kolovoza 1986. godine je u lokalni poštanski ured došao njegov bivši djelatnik Patrick Sherril, nedavno otpušten s posla.

Tada je otvorio vatru na svoje kolege i ubio njih 14 a ranio 6. Nakon toga je sebi ispalio hitac u glavu.

Taj je događaj, koji će se kasnije u manjim razmjerima događati širom poštanskih ureda u SAD, je zaslužan za žargonsku frazu "postal" koja je postala sinonim za ubilačko ludilo.

Mlađim generacijama je poznata po tome što je poslužila kao inspiracija za kontroverznu video-igru u kojoj igrač igra ulogu pomahnitalog ubojice.

Masakr u Columbineu 1999.

Vjerojatno najpoznatijih od svih masovnih ubojstava u povijesti SAD se dogodilo 20. travnja kada su Eric Harris i Dylan Kliebold, učenici srednje škole "Columbine" u gradu Littleton u državi Colorado, naoružani sačmaricama ubili 13 učenika i nastavnika, a potom izvršili samoubojstvo.

Iako ni prvi ni posljednji takav događaj, masakr u Columbineu je izazvao najveću medijsku histeriju i ni do danas završene rasprave o tome što je mladiće natjeralo na zločin.

Masakr je danas najpoznatiji i zahvaljujući tome što je poslužio kao inspiracija za "Bowling for Columbine", nagrađivani ali i kontroverzni dokumentarni film Michaela Moorea.

D.A