MALO je vojnih zapovjednika čije ime desetljećima nakon smrti ostane simbol cijele mornarice. Upravo je to slučaj s Nikolajem Gerasimovičem Kuznjecovom (24. srpnja 1904. - 6. prosinca 1974.), jednim od najvažnijih sovjetskih admirala 20. stoljeća. Njegovo ime danas nosi Admiral flote Sovjetskog Saveza Kuznjecov, jedini ruski nosač zrakoplova, brod koji je postao svojevrsni simbol uspona, ali i problema ruske ratne mornarice.

Od pomorca do najmlađeg admirala

Kuznjecov je rođen u seljačkoj obitelji u Ruskom Carstvu, u današnjoj Arhangelskoj oblasti. U mornaricu je stupio kao tinejdžer tijekom građanskog rata, a zahvaljujući talentu i sposobnostima vrlo je brzo napredovao.

Tridesetih godina prošlog stoljeća zapovijedao je sovjetskim ratnim brodovima u Španjolskom građanskom ratu, gdje je stekao dragocjeno iskustvo modernog pomorskog ratovanja. Već s 34 godine postao je narodni komesar mornarice, praktički vrhovni zapovjednik sovjetske mornarice i jedan od najmlađih ljudi koji su ikad obnašali tu dužnost.

Čovjek koji nije povjerovao Staljinu

Najpoznatiji trenutak njegove karijere dogodio se uoči njemačkog napada na Sovjetski Savez u lipnju 1941. godine.

Dok je Josif Staljin i dalje vjerovao da Hitler neće odmah pokrenuti invaziju te nije želio provocirati Njemačku mobilizacijom, Kuznjecov je procijenio da je napad neizbježan. Samostalno je naredio da cijela sovjetska mornarica prijeđe u stanje pune borbene pripravnosti.

Kad je Operacija Barbarossa započela 22. lipnja 1941., sovjetski ratni brodovi bili su spremni. Za razliku od velikog dijela zrakoplovstva, koje je na tlu pretrpjelo katastrofalne gubitke, mornarica je izbjegla iznenađenje i odmah odgovorila na njemačke napade.

Povjesničari upravo tu odluku smatraju jednim od najvažnijih razloga zbog kojih je sovjetska mornarica u prvim danima rata prošla znatno bolje od ostalih rodova vojske.

Zagovornik moderne mornarice

Tijekom Drugog svjetskog rata Kuznjecov je koordinirao djelovanje sovjetskih flota na Baltiku, Crnom moru, Arktiku i Pacifiku. Iako Sovjetski Savez nije imao pomorsku snagu usporedivu s britanskom ili američkom, mornarica je odigrala važnu ulogu u obrani Lenjingrada, zaštiti arktičkih konvoja i potpori kopnenim operacijama.

Nakon rata postao je jedan od najvećih zagovornika razvoja oceanske mornarice. Smatrao je da Sovjetski Savez mora graditi velike površinske ratne brodove, nosače zrakoplova i modernu pomorsku avijaciju kako bi mogao parirati Sjedinjenim Državama.

Mnoge od tih ideja bile su ispred svog vremena, ali su često nailazile na politički otpor.

Pad u nemilost

Kuznjecov je tijekom karijere nekoliko puta dolazio u sukob s političkim vrhom. Nakon rata smijenjen je, ponovno vraćen na dužnost, pa ponovno degradiran.

Posebno je stradao nakon katastrofalne eksplozije bojnog broda Novorosijsk 1955. godine, kada je, unatoč nejasnim okolnostima nesreće, izgubio položaj vrhovnog zapovjednika mornarice.

Iako je kasnije djelomično rehabilitiran, nikada više nije imao isti utjecaj na razvoj sovjetske ratne mornarice.

Admiral čije ime plovi i danas

Nikolaj Kuznjecov umro je 1974. godine u Moskvi u dobi od 70 godina.

Kada je Sovjetski Savez krajem osamdesetih dovršavao svoj prvi pravi nosač zrakoplova, odlučeno je da će nositi ime Admiral flote Sovjetskog Saveza Kuznjecov. Brod je porinut 1985., a u operativnu uporabu ušao je početkom devedesetih.

Danas je to jedini nosač zrakoplova ruske mornarice. Tijekom posljednjih desetljeća često je punio naslovnice zbog tehničkih kvarova, požara i dugotrajnih remonta, zbog čega je postao predmet brojnih rasprava i šala. Unatoč tome, njegovo ime i dalje podsjeća na admirala koji je među prvima shvatio koliko će pomorska moć biti važna u modernom ratovanju.

Za mnoge vojne povjesničare upravo je Nikolaj Kuznjecov bio čovjek koji je postavio temelje moderne sovjetske, a kasnije i ruske oceanske mornarice. Njegova odluka da uoči njemačke invazije zanemari političke pritiske i podigne flotu na borbenu pripravnost ostala je jedan od najpoznatijih primjera vojne procjene koja je promijenila tijek događaja.