JEDNA novopečena majka nedavno je podijelila svoje iskustvo iznenadne promjene osjećaja prema svom psu, reakcije koju mnogi opisuju kao postporođajnu odbojnost prema kućnim ljubimcima. Elen je ispričala kako se veza koju je nekoć njegovala sa svojim psom činila potpuno drugačijom nakon dolaska bebe. Zajedničke šetnje i trenuci maženja pretvorili su se u izvor iritacije, ostavljajući je zbunjenom i opterećenom krivnjom zbog emocija koje nije očekivala. No, njezina priča nije nimalo neobična.

Marilyn Cross Coleman, klinička socijalna radnica i specijalistica za perinatalno mentalno zdravlje iz Kalifornije, izjavila je za Newsweek da, iako postporođajna odbojnost prema ljubimcima nije službena dijagnoza, često se susreće s tim fenomenom u radu s novim roditeljima.

"Nekad voljen i obožavan ljubimac može vrlo brzo postati izvor iritacije ili osjećaja preopterećenosti kad u dom stigne beba", rekla je. "Takve su reakcije vrlo česte i predstavljaju normalan odgovor na duboke emocionalne i neurološke promjene nakon poroda."

Kako prepoznati odbojnost prema ljubimcima?

Postporođajna odbojnost prema ljubimcima obično započinje neočekivanom promjenom u načinu na koji se roditelj osjeća prema svom ljubimcu nakon dolaska bebe. Za Elen je ta promjena značila da su joj večernja maženja, kojima se nekoć radovala, odjednom postala naporna. "Interakcija s ljubimcem, koja je nekad pružala utjehu, odjednom se može činiti previše stimulativnom ili kao još jedna obaveza u nizu", objasnila je.

Roditelji također mogu postati neuobičajeno tjeskobni zbog interakcije ljubimca i djeteta ili razviti ogorčenost prema životinji unatoč tome što je i dalje vole. To iskustvo često prate osjećaji krivnje ili srama, pogotovo jer se promjena u osjećajima čini potpuno nekarakterističnom.

Cross Coleman kaže da su ti emocionalni odgovori, posebno ako su praćeni osjećajem preopterećenosti i umora, ključni pokazatelj da osoba doživljava postporođajnu odbojnost prema ljubimcima.

Zašto dolazi do promjene?

Cross Coleman objašnjava da se promjena manje tiče samog ljubimca, a više dramatičnih promjena koje se događaju u mozgu i živčanom sustavu novog roditelja. "Važno je shvatiti da neurološke promjene nakon poroda doslovno 'preprogramiraju' mozak kako bi mu prioritet bio održavanje novorođenčeta na životu", rekla je. "To postaje primarni cilj, a svi ostali zadaci padaju u drugi plan."

Hormonalne promjene, kronični nedostatak sna i stalni senzorni podražaji vezani uz brigu o novorođenčetu mogu iscrpiti emocionalne kapacitete roditelja. Zbog toga ponašanja ljubimca koja su se nekad činila simpatičnima postaju previše stimulirajuća.

Elen je svoje iskustvo opisala kao osjećaj potpune iscrpljenosti, kao da joj do kraja dana, kad bi uspavala bebu, "u spremniku ne bi ostalo ništa". Neki roditelji postaju i zabrinuti zbog blizine ljubimca i bebe, strahujući od lajanja, klica ili slučajnih ogrebotina, jer im se zaštitnički instinkti pojačavaju.

I ljubimci se prilagođavaju

Dok se novi roditelji nose s dramatičnim tjelesnim i emocionalnim promjenama, i kućni ljubimci se prilagođavaju novoj stvarnosti. "Psi primjećuju gotovo sve", rekla je za Newsweek Mel Ritterman, specijalistica za ponašanje pasa iz tvrtke Cooper and Kids. "Njihov dom odjednom drugačije miriše i zvuči, a dnevna rutina im se mijenja preko noći."

Novorođenčad donosi nepoznate zvukove, nove posjetitelje, promijenjene rutine i smanjenu pažnju vlasnika - sve to može utjecati na osjećaj sigurnosti psa. Dok se mnogi psi dobro prilagode, drugima je prijelazno razdoblje preteško. Mogu postati privrženiji i tražiti više pažnje, povući se, više spavati, nervozno hodati, lajati ili pokazivati druge znakove stresa, što se često pogrešno tumači kao ljubomora.

"U stvarnosti, mnoga takva ponašanja proizlaze iz stresa, nesigurnosti, frustracije ili nezadovoljenih potreba", pojasnila je Ritterman. "Pas vam ne pokušava otežati život, već komunicira da se teško nosi s iznenadnim promjenama u okolini."

Kada je riječ o nečem ozbiljnijem?

Postporođajna odbojnost prema ljubimcima uglavnom je privremena i specifična za zahtjeve koje ljubimac postavlja tijekom razdoblja prilagodbe nakon poroda. Stanje se obično popravlja kako se roditelji navikavaju na novi način života.

Međutim, ako se razdražljivost širi daleko izvan interakcija s ljubimcem ili je praćena osjećajem beznađa, jakom tjeskobom, napadajima panike, trajnom tugom, intenzivnim bijesom ili poteškoćama u svakodnevnom funkcioniranju, to bi mogao biti znak šireg postporođajnog problema s mentalnim zdravljem, upozorila je Cross Coleman.

Što poduzeti?

Najvažniji korak je, prema Cross Coleman, osloboditi se srama. "Nema razloga za sram ili krivnju ako se tako osjećate", rekla je. "Pokušajte se zapitati što vam vaš živčani sustav pokušava poručiti. Odgovor je obično da ste iscrpljeni i preopterećeni."

Ako je moguće, preporučuje da zamolite prijatelja ili člana obitelji da pomogne oko šetanja psa ili drugih obaveza vezanih uz ljubimca dok se prilagođavate životu s novorođenčetom. Također savjetuje da se ne donose trajne odluke o udomljavanju ljubimca u ranom postporođajnom razdoblju, osim ako je u pitanju sigurnost. Ritterman je dodala da pomoć psu u prilagodbi ne zahtijeva savršenu, već samo predvidljivu rutinu koja mu pomaže da se osjeća sigurno, voljeno i podržano.

Preporučuje zadržavanje poznatih rutina gdje god je to moguće, čak i u skraćenom obliku, te uključivanje aktivnosti poput igara njuškanja, podloga za lizanje ili zagonetki s hranom. Osiguravanje mirnog mjesta gdje se pas može odmoriti podalje od bebe i nagrađivanje mirnog ponašanja u blizini novorođenčeta također mogu olakšati prijelaz. Čak i kratki trenuci posvećeni samo ljubimcu mogu napraviti veliku razliku.

Obje stručnjakinje naglasile su da postporođajna odbojnost ne znači da je roditelj prestao voljeti svog ljubimca. "To je rijetko slučaj", rekla je Cross Coleman. "Vaš se mozak prilagodio novom zadatku: održati novorođenče na životu. Sve izvan te zadaće izgubilo je na važnosti - barem zasad." Za roditelje poput Elen, takvo objašnjenje može pomoći da krivnju zamijene razumijevanjem te da shvate kako je ova promjena često privremena i ne znači da je veza s voljenim ljubimcem zauvijek nestala.