VEĆ VIŠE od stoljeća, kornet za sladoled neizostavan je dio ljeta. A budući da kreće sezona sladoleda, ovog ćete ljeta sigurno pojesti barem jedan sladoled na kornetu. No, jeste li se ikada zapitali odakle potječe ovaj genijalni izum - kornet?

Iako se Svjetska izložba 1904. godine često spominje kao mjesto rođenja korneta, njegova je povijest znatno složenija i seže puno dublje u prošlost. Jestive oblatne, naime, postoje već stoljećima i dugo su se posluživale uz sladoled, kao prilog. Prvi slikovni trag koji upućuje na nešto nalik kornetu potječe još iz 1807. godine. Gravura pariškog Caféa Frascati prikazuje ženu sa sladoledom, što povjesničar sladoleda Robin Weir smatra "prvim slikovnim dokazom za sladoled na kornetu."

Gotovo četrdeset godina kasnije, kuharica Charlesa Francatellija "Modern Cook" iz 1846. opisala je izradu oblatnih u obliku "malih rogova", punjenih kremom za ukrašavanje deserata. Krajem stoljeća, autorica Agnes B. Marshall u svojim je kuharicama detaljno opisala recepte za kornete punjene sladoledom. Ipak, ti su korneti i dalje bili elegantni deserti koji su se posluživali na tanjuru i jeli priborom za jelo, piše Time.

Prije pojave jestivih korneta, ulični sladoled se u drugoj polovici 19. stoljeća posluživao u staklenim čašicama zvanim "penny lick". Nakon konzumacije, kupac bi čašicu vratio prodavaču, koji bi je oprao i ponovno koristio. Takva praksa bila je nehigijenska i nepraktična, stvarajući potrebu za boljim rješenjem - jestivom posudom.

Tko je izumio kornet?

Prvi kornet za sladoled navodno je proizveo Italo Marchiony 1896. godine. Ovaj talijanski imigrant, koji je krajem 19. stoljeća stigao u New York, tvrdio je da je izrađivao jestive čaše za sladoled, a 1903. godine patentirao je i stroj za njihovu izradu. Zanimljivo je da je njegov kalup više nalikovao šalici nego kornetu.

Ipak, najpoznatija priča o nastanku korneta veže se uz Svjetsku izložbu u St. Louisu 1904. godine. Ondje je sirijski koncesionar Ernest A. Hamwi prodavao hrskavo pecivo nalik vaflu, poznato kao zalabis, na štandu do prodavača sladoleda. Kada je prodavaču sladoleda ponestalo posudica zbog velike potražnje, Hamwi je smotao jedan od svojih vrućih vafla u oblik stošca i ponudio ga kao rješenje. Ohlađeni vafel postao je savršena jestiva posuda, a ostalo je povijest.

Iako je 1950-ih godina Hamwi proglašen službenim izumiteljem, postoje i druge priče. Tvrdnje o izumu iznijeli su i Abe Doumar iz Libanona, braća Nick i Albert Kabbaz iz Sirije, David Avayou iz Turske te Frank i Charles Menches iz Ohija. Unatoč brojnim pričama, ne postoje čvrsti dokazi koji bi potvrdili ijednu od njih. Ipak, neosporno je da je upravo Svjetska izložba popularizirala kornet i predstavila ga svijetu u obliku kakvog danas poznajemo.

Od izuma do industrije

Uspjeh korneta na izložbi brzo je potaknuo poduzetnike u St. Louisu na akciju. Uskoro su razvijeni posebni strojevi za pečenje korneta. Jedan od prvih neovisnih poduzetnika u ovom poslu bio je Stephen Sullivan iz Missourija, koji je 1906. godine prodavao sladoled u kornetima.

U međuvremenu, i sam Hamwi je nastavio razvijati posao. Prvo je pokrenuo tvrtku Cornucopia Waffle Company, a 1910. godine osnovao je Missouri Cone Company, koja je kasnije postala Western Cone Company. S vremenom su se razvila dva osnovna tipa korneta. Prvi je bio motani kornet, pečen kao okrugli vafel i ručno ili strojno motan dok je još bio vruć. Drugi tip bio je lijevani kornet, oblikovan ulijevanjem tijesta u kalup.

Tijekom 1920-ih posao s kornetima doživio je pravu ekspanziju. Godine 1924. proizvodnja je dosegnula rekordnih 245 milijuna komada. Zahvaljujući automatizaciji, danas strojevi mogu proizvesti oko 150.000 korneta u samo 24 sata, čineći ovu jednostavnu, ali genijalnu slasticu dostupnom diljem svijeta.