VELIKA većina mladih razmišlja o napuštanju Hrvatske. Prema nekim podacima, iz Hrvatske se lani iselilo više od 20 tisuća ljudi. Ipak, Nelina priča pokazuje da "kod susjeda trava nije uvijek zelenija". Ona se sa suprugom Domagojem i sinom Leonom, nakon 12 godina života u Kanadi, vratila u Hrvatsku. Iako to nije bila laka odluka, u razgovoru za Index otkrila je zašto su je uopće donijeli.

"U Kanadi smo imali stabilan život, ali s vremenom smo počeli osjećati da nam nedostaje ono najvažnije, obitelj, bliskost i osjećaj pripadnosti. Shvatili smo da želimo da naše dijete ima djetinjstvo kakvo smo i mi imali. Na kraju smo zaključili da život nije samo u većim plaćama i sigurnosti, nego i u tome gdje se osjećaš kao doma", rekla nam je.

Odrastanje u skromnim uvjetima i odlazak u Kanadu

Nela je odrasla u malom selu pokraj Siska, kako kaže, u skromnim uvjetima, bez vode i javne rasvjete. S roditeljima i bratom 2011. odselila je u Kanadu.

"Moji roditelji željeli su bolju budućnost za nas i kada se pojavila prilika za odlazak u Kanadu, odlučili su riskirati i krenuti ispočetka. Sjećam se dolaska, bilo je oko -30 °C, ali unatoč svemu znali smo da započinjemo novo poglavlje", prisjetila se.

Ljubavna priča koja je počela u djetinjstvu

Današnji suprug bio joj je simpatija još dok je bila mala. Znaju se od devete godine. Nakon što je ona otišla u Kanadu, on je neko vrijeme u Austriji igrao nogomet, potom je završio u Švicarskoj, a zatim i u Njemačkoj. Preko društvenih mreža ponovno su stupili u kontakt, a ostalo je povijest.

"Prije pandemije suprug se preselio u Kanadu. 2021. rodila sam sina u Oakvilleu", govori Nela.

Što Kanada nudi, a što joj nedostaje

Život u Kanadi, kao i u svakoj drugoj zemlji, ima pozitivne, ali i negativne strane. Nela kaže da Kanada nudi sigurnost, uređen sustav i veće plaće, ali i puno brži tempo života. S druge strane, u Hrvatskoj je privlače stvari koje je teško opisati - toplina, spontanost i način života koji je opušteniji i više okrenut ljudima.

"Plusevi Kanade su definitivno financijska stabilnost i sustav, a minusi udaljenost od 'naših' ljudi, 'naših' tradicija i taj osjećaj da si uvijek malo stranac. Kanada je na drugoj strani svijeta i nemoguće je samo sjesti u auto i doći kući, kao što mnogi rade koji žive u okolici Hrvatske. Neki ljudi tamo si jednostavno ne mogu priuštiti da dolaze svake godine u Hrvatsku, nego to bude svake dvije, tri, četiri ili više godina. Toliko se toga mora isplanirati i odreći kako bi došli kući vidjeti svoju obitelj ili doći u kuću za koju šalju novac svaki mjesec da se renovira i sredi", kaže.

Radi se već u srednjoj školi, svi brzo postaju samostalni

Nela je prvi posao u Kanadi našla već u srednjoj školi. Tamo je to potpuno normalno.

"Svaki cent olakšao je život mojim roditeljima. Nikad mi nije bilo teško raditi, nakon srednje škole radila sam i dva posla. Već tada sam preuzimala odgovornost, često sam pomagala roditeljima s papirologijom, bankom i svakodnevnim obavezama jer sam najbrže naučila jezik. To me jako oblikovalo i naučilo me zrelosti puno ranije nego što je uobičajeno", priča nam.

"Tamo je zapravo 24 sata u danu malo, jer ljudi koji žele raditi mogu raditi pet različitih poslova, što je odlično, zašto da ne, ali ponekad ljudi ni ne vide da to sve košta, ne novčano nego životno. Nema te kod kuće, nespavanje pravilno utječe na zdravlje, što više zarađuješ država više uzima sebi i tako se vrte u krug", pojašnjava.

Između dva svijeta

Ono što je Neli najteže padalo dok je odrastala u Kanadi bio je pronalazak društva.

"Iako je Kanada multikulturalna, nije uvijek lako pronaći 'svoje ljude'. Kao netko tko dolazi iz druge zemlje, često si između dva svijeta, nisi potpuno 'njihov', ali ni više 'odavde'. Što se tiče djece iz Hrvatske ili općenito s Balkana, nekad je teško pronaći pravu povezanost jer svi vode svoje živote i imaju svoje krugove. Kao dijete nisam se osjećala ugodno među Hrvatima jer čim spomenem da roditelji nisu iz Hrvatske nego iz Bosne, ali ne iz Hercegovine, ja u njihovim očima nisam Hrvatica i ne pripadam njima. S djecom iz Bosne i Srbije isto tako, jednostavno sam uvijek bila između", opisuje.

Koliko zapravo košta život u Kanadi

Uz to, život u Kanadi je skup. Iako su ona i suprug dobro zarađivali, troškovi života su visoki.

"Najam stana s dvije spavaće sobe plaćali smo 2400 dolara, što je oko 1510 eura, a režije za vodu i struju od 100 do 150 dolara, odnosno oko 63 do 95 eura. Osiguranje za auto plaća se mjesečno i iznosi 200 dolara, oko 126 eura. Špeceraj nikada nije ispod 50 dolara, odnosno oko 32 eura. Sin je neko vrijeme išao u privatni vrtić, plaćali smo ga 500 dolara svaka dva tjedna, što je oko 315 eura. Kad je prešao u gradski vrtić, taj iznos se prepolovio", objašnjava naša sugovornica.

Zdravstveno osiguranje pokriva sve osim dolaska hitne pomoći.

"Prespavala sam jednom u bolnici kada sam rađala. Nakon poroda u bolnici se ostaje 24 sata, ako je sve u redu. To smo platili oko 100 dolara, odnosno oko 63 eura. Što se škola tiče, ima ih puno. Ja sam išla u katoličku školu, koja je besplatna. Morali smo jedino kupiti uniformu i tenisice, to je godišnje bilo oko 300 dolara, odnosno oko 190 eura. Što se aktivnosti za djecu tiče, članarina nigdje nije ispod 30 dolara mjesečno, što je oko 19 eura", nabraja nam Nela.

Povratak u Hrvatsku i borba s papirologijom

Kad je stigao trenutak povratka u Hrvatsku, Nela se uvjerila da je točno da u našoj zemlji "uvijek fali jedan papir".

"Povratak nije bio jednostavan. Nikad nismo radili u Hrvatskoj, morali smo toliko toga naučiti i prilagoditi se. Papirologija, organizacija, preseljenje, sve to zahtijeva vrijeme, strpljenje i živce. Kada rješavaš papirologiju, nekako ti uvijek jedan papir nedostaje. Ono što je dosta zahtjevno jest to što svaki kanadski dokument, kao što je vjenčani list, rodni list i slično, mora biti ovjeren u kanadskoj ambasadi pa preveden na hrvatski, tek onda možemo raditi ostatak postupka. A svaki dokument košta."

Djeca se najlakše prilagode

Što se same prilagodbe tiče, kaže da je djeci jednostavnije nego odraslima.

"Naš sin imao je samo dvije i pol godine kada smo došli u Hrvatsku i prošli smo kroz period kada mu je sve bio šok, od promjene vrtića, prijatelja, obitelji i slično, ali s njim smo morali polako, korak po korak, i sve je sjelo na svoje mjesto. Leon razumije i govori hrvatski kad to želi, engleski mu je prirodniji, ali uklopio se među vršnjake bez problema. Mislim da i on osjeća tu prisutnost nas roditelja u njegovu životu."

Iskustva iz Kanade i povratka u Hrvatsku dijeli na YouTubeu

Iz Kanade joj sada nedostaju roditelji, brat i njegova obitelj, kao i prijatelji koje su ondje stekli. U Hrvatskoj je sretna, a svoja iskustva o životu u Kanadi, ali i povratku u Hrvatsku dijeli i na YouTubeu.

"Suprug me dugo poticao da počnem bilježiti svoju priču. U svojih gotovo 30 godina života doživjela sam stvari s kojima se neki ljudi suoče tek puno kasnije. No otkako sam se vratila u Hrvatsku, upoznala sam mnogo ljudi koji su se također vratili iz inozemstva. Tijekom tih razgovora primijetila sam nešto zanimljivo, mnogi su rekli: "Voljela bih da sam ovo znala prije nego što sam se vratila." To me inspiriralo da pokrenem svoj YouTube kanal", odgovorila nam je Nela na pitanje kako se odlučila na taj korak.

"Želim stvoriti prostor u kojem ljudi koji razmišljaju o povratku kući mogu pronaći iskrena iskustva i praktične informacije. Moj cilj je prikazati stvarni svakodnevni život mlade obitelji koja se odlučila vratiti u Hrvatsku, lijepe trenutke, ali i izazove. Ujedno se nadam da će starija generacija vidjeti koliko se Hrvatska promijenila i koliko se mladih odlučuje vratiti i ovdje graditi svoju budućnost. Većina pitanja koja dobivam odnosi se na papirologiju, gdje i kako sada živimo. A ono što mi je možda i najdraže jest to što mi se ljudi javljaju kako bi podijelili svoje priče, kako su otišli ili kako su se vratili u Hrvatsku", zaključila je.