LJUDI koji su odrasli u disfunkcionalnim obiteljima često u odrasloj dobi pokušavaju svojoj djeci pružiti stabilno i zdravo djetinjstvo kakvo sami nisu imali. Psihologinja dr. Samantha Rodman Whiten objašnjava da je to mnogima jedan od glavnih životnih ciljeva, ali i vrlo težak zadatak jer je teško stvoriti nešto što nikada nisu iskusili iz prve ruke. Zbog toga mnogi u roditeljstvo nesvjesno prenose određene obrasce ponašanja i osobine iz vlastitog djetinjstva.

Teško odvajaju svoje osjećaje od djetetovih

Osobe koje su odrasle u odnosima bez jasnih emocionalnih granica često se bore s uspostavljanjem granica i u odnosu s vlastitim djetetom. Kada se dijete uznemiri, roditelj može osjećati snažnu tjeskobu ili paniku, a ne samo empatiju. "Roditelji ponekad prebrzo pokušavaju ukloniti djetetove neugodne emocije jer ih sami teško podnose, čime dijete može naučiti da su osjećaji nešto opasno ili zastrašujuće", ističe psihologinja za YourTango.

Teško usklađuju vlastite potrebe i roditeljsku ulogu

Ako su roditelji u njihovom djetinjstvu živjeli isključivo kroz ulogu roditelja ili nisu imali zdrave granice, odrasloj osobi može biti teško pronaći ravnotežu između roditeljstva i vlastitog života. To uključuje posao, druženje s prijateljima, tjelovježbu ili partnerski odnos.

Teško pronalaze ravnotežu između partnerstva i roditeljstva

"Ako je osoba odrastala uz konfliktan ili emocionalno udaljen brak, može joj biti teško procijeniti koliko vremena i pažnje posvetiti partneru, a koliko djeci. Nekima je neugodno pokazivati nježnost prema partneru pred djecom ako to nikada nisu vidjeli u vlastitoj obitelji", kaže dr. Rodman Whiten.

Dodaje i da se kod žena seksualna želja često privremeno smanjuje nakon rođenja djeteta, a kod onih koje nisu imale primjer toplog braka to ponekad može postati trajni problem.

Anksioznost oko financijske sigurnosti

Ljudi koji su odrasli u obiteljima gdje se novcem loše upravljalo ili se o njemu nije razgovaralo mogu osjećati veliku nesigurnost kada trebaju planirati financije za vlastitu djecu.

To može uključivati troškove obrazovanja, aktivnosti ili svakodnevnih potreba. Psihologinja navodi da takvi roditelji često osjećaju tjeskobu ili krivnju, osobito kada vide da druge obitelji dobivaju financijsku pomoć od baka i djedova.

Teško pomažu djeci u stvaranju društvenih odnosa

Ako su roditelji u djetinjstvu bili izolirani zbog depresije, ovisnosti, anksioznosti ili drugih problema, odrasloj osobi može biti teško stvarati društvene veze za svoju djecu.

To uključuje upoznavanje drugih roditelja ili organiziranje druženja. "Neki roditelji osjećaju nelagodu čak i oko pozivanja gostiju u dom, posebno ako su odrasli u okruženju u kojem dom nije bio uredan ili stabilan", tvrdi dr. Rodman Whiten.

Nedostatak zdravih vještina rješavanja sukoba

Osobe koje su odrasle u obiteljima gdje je jedan roditelj vladao strahom, nasiljem ili krivnjom često nemaju primjer zdravog discipliniranja djece. Zbog toga mogu oscilirati između potpune popustljivosti i naglih izljeva ljutnje kada djetetovo ponašanje postane preteško za podnijeti. Psihologinja ističe da takvi roditelji često osjećaju da su drugi roditelji strpljiviji i smireniji od njih.

Teško dopuštaju djeci da preuzmu rizik

Ako je osoba odrasla u vrlo anksioznom okruženju, može joj biti teško dopustiti djetetu da sudjeluje u aktivnostima koje uključuju određeni rizik. Psihologinja na kraju naglašava da terapija može biti vrlo korisna roditeljima koji se suočavaju s ovakvim obrascima.

"Individualna terapija može pomoći u razumijevanju vlastitog djetinjstva i razvoju zdravijih roditeljskih strategija. Promjene u načinu roditeljstva često mogu brzo utjecati i na ponašanje djece, što roditeljima daje dodatnu motivaciju za rad na sebi", zaključila je.