JUTROS smo prošetali odjelima voća i povrća u nekoliko zagrebačkih trgovina - Kauflandu, Konzumu, Lidlu, Bio&Bio i Studencu - kako bismo provjerili novu obavezu: jasno označavanje zemlje porijekla svakog proizvoda. Iako je manjak lokalnih namirnica na policama već dugo poznata tema, natpisi s porijeklom dodatno su osvijestili koliko je hrvatskog voća i povrća zapravo malo - većina proizvoda u supermarketima dolazi iz uvoza, a domaći su gotovo nevidljivi.

Dominacija uvoza u supermarketima

U Studencu smo zabilježili da mandarine dolaze iz Turske, a banane iz Ekvadora. U Bio&Bio prodavaonicama limun stiže iz Italije, luk iz Nizozemske, hokaido tikva također iz Nizozemske, dok đumbir dolazi iz Perua. Jabuke Pink Lady su iz Italije, celer i kupus iz Nizozemske, batat iz Španjolske, a cikla iz Nizozemske.

U Kauflandu limun dolazi iz Egipta, ananas iz Kostarike, mini lubenica i dinja iz Brazila, kivi iz Turske, dok su grožđe, šljive i nektarine iz Južne Afrike. Zelena salata potječe iz Slovenije i Italije, paprika iz Turske, a kupus iz Albanije. Konzum također uglavnom prodaje uvezene proizvode: banane iz Ekvadora, limun i grejp iz Turske, mango i avokado iz Perua, mandarine iz Italije, rajčice i paprike iz Španjolske, dok je luk srpski, a pomelo dolazi iz Kine.

Hrvatsko voće i povrće gotovo nevidljivo

Na gotovo svim policama jasno se vidi da hrvatskog voća i povrća nema mnogo (ili uopće). Tek rijetki proizvodi, poput domaćeg kupusa, zelene salate ili nekih sezonskih mandarina, nose oznaku domaćeg porijekla. Čak i u trgovinama koje naglašavaju “lokalno” poput Bio&Bio, većina proizvoda kod ulaza dolazi iz uvoza.

Statistike potvrđuju zašto je to tako. U prvih devet mjeseci 2025. Hrvatska je uvezla hranu u vrijednosti od 5,3 milijarde eura, što je 610 milijuna više nego lani u istom razdoblju. Najveći deficit bilježi se kod mesa, ali i voće i povrće ima značajne uvozne udjele - 268 odnosno 163 milijuna eura. Masovna proizvodnja domaćeg voća i povrća koja bi se isplatila i proizvođačima i trgovačkim lancima gotovo ne postoji, osim nekoliko iznimaka poput neretvanskih mandarina.

Zaključak je jednostavan: u svim većim supermarketima dominira uvoz, a hrvatsko voće i povrće i dalje je najbolje tražiti direktno kod proizvođača ili na tržnici - preporučljivo i raspitati se odakle je točno - ako želite domaći proizvod.