UROŠ MEDIĆ (32) je na UFC priredbi u Houstonu u 13. nastupu u profesionalnoj karijeri impresivno ostvario sedmu pobjedu. Nokautom u prvoj rundi u velter kategoriji Srbin je pobijedio američkog borca Geoffa Neala. Nakon početnog ispitivanja pulsa protivnika Medić je već u prvoj razmjeni pokušavao nokautirati Neala, ali on je ostao na nogama nakon krošea.

Dobio je veliki bonus

Međutim, Neal nije dugo izdržao. Medić ga je pogodio razornim lijevim krošeom u sljepoočnicu. Neal se samo srušio i ostao ležati na podu ukočen. Medić je tako sebi osigurao i mjesto u Top 15 velter kategorije s obzirom na to da je Neal bio 13. na listi. Osim toga, dobio je i veliku dodatnu novčanu nagradu. Zbog efektnog nokauta kao bonus za nastup večeri zaradio je 100 tisuća dolara. 

Pravilo o novom vrednovanju bonusa doneseno je početkom godine, prema kojem se za borbu ili performans večeri dobiva 100.000 dolara, dok se za svaki prekid dobiva 25.000 dolara. To vrijedi ako taj prekid nije već nagrađen nekim od spomenutih bonusa.

Njegova pobjeda ponovno je u fokus stavila njegovu inspirativnu životnu priču, koja ga je od građevinskih poslova na Aljasci dovela do najveće svjetske borilačke pozornice. Medić, rodom iz sela Budisave pokraj Novog Sada, prije nekoliko je godina otišao na Aljasku kako bi ostvario svoj životni cilj, postati uspješan UFC borac. Ugovor s prestižnom organizacijom osigurao je u ljeto 2020. godine, kada je u emisiji "Contender Series" Dane Whitea u prvoj rundi pobijedio Mikeyja Gonzalesa. Tom pobjedom postao je prvi srpski borac u lakoj kategoriji UFC-a.

Način na koji je svladao protivnika, kombinacijom direkta i "low-kicka" koja je dovela do tehničkog nokauta, impresionirao je i predsjednika organizacije. "Ovaj dečko je bez ikakve sumnje zvijezda večeri! Eksplozivan je, pun energije, opasan borac sa stopostotnim učinkom. On je sve što tražim u borcu. Dobrodošao u UFC", izjavio je tada White.

Život i rad na Aljasci

U jednom ranijem intervjuu Medić je ispričao kako je izgledao njegov put. "Sve je počelo kao prilika za odlazak na 'work and travel' program. Otišao sam u lokalni klub i rekao im da želim postati profesionalni borac. Raspitao sam se o njihovim borcima i uvjetima. Objasnili su mi da imaju nekoliko momaka koji se natječu u raznim organizacijama i dobru školu. Odlučio sam ostati i posvetiti se tome", rekao je.

Objasnio je i zašto je odabrao baš Aljasku. "Svidjela mi se jer je zaista prekrasno mjesto, potpuno drugačije od svega što sam dotad vidio. Nisu to milijunski gradovi, nego manja sredina, gdje sam procijenio da mogu lakše izgraditi sportsku priču. Lakše se probiti ondje nego u gradu poput Los Angelesa. Imao sam podršku manje zajednice, a cijeli klub me prihvatio kao obitelj", kazao je Medić.

Kako bi se uzdržavao, radio je razne poslove. "Radio sam svašta, od građevine do poslova u restoranima. Jednom sam čak išao u ribolov. Uz to sam držao treninge u klubu, radio sam kao trener kikboksa i boksa s djecom, tako da sam uvijek bio u sportu. Ništa nije bilo detaljno isplanirano. Mogao sam otići nakon prvog mjeseca da sam shvatio da mi se ne sviđa. No, sve je išlo u moju korist i trudio sam se stvoriti si uvjete koji mi odgovaraju", prisjetio se.

Veze s domovinom i borilački počeci

Posebno ga je, kaže, fascinirala priroda. "Priroda je nestvarna, to je jedna od stvari koje su me najviše dojmile. Ima nebrojeno jezera. Kamo god se okreneš, vidiš jezero. Bavio sam se mnogim sportovima u prirodi, poput snowboardinga, brdskog biciklizma i planinarenja", zaključio je.

Unatoč životu u Americi, Medić je i dalje snažno vezan za rodni kraj. "Jako mi nedostaje Budisava, mislim na to svaki dan, ali imam ciljeve koje sam si zacrtao. Želim ih ostvariti i to me drži. S mamom, tatom i bratom čujem se svaki dan. Kad oni idu spavati, meni je dan", ispričao je.

Naglasio je kako su temelje za njegovu MMA karijeru postavili džudo i kikboks, kojima se bavio ranije. "To je temelj. U mješovitim borilačkim vještinama dobro je imati bilo kakvu podlogu. U UFC-u se pokazalo da je hrvanje najisplativije, ali i kikboksači, boksači i karatisti dobro prolaze. Bez kikboksa ne vjerujem da bih bio ovo što jesam, tu sam i zavolio borilačke vještine. Ne razvija se samo snaga, nego i duh, poseban mentalitet borca koji ne odustaje. Gradiš unutarnju snagu koja nema veze s fizičkom, a mentalna stabilnost i 'bistrina uma', kako ovdje kažu, jako su važni", objasnio je.