MARKO MARTINJAK, 35-godišnji hrvatski borac iz Zagreba, najdominantniji je borac u boksu bez rukavica današnjice i vlasnik titule BKB-a u bridger kategoriji. Prošlog vikenda u O2 Areni u Londonu obranio je pojas nokautom u 69. sekundi protiv Ikea Villanueve iz SAD-a, što mu je sedma pobjeda u nizu i ukupno 14. u karijeri (14-2), svih 14 nokautom.

Martinjak je u BKB-u od 2016. godine i brzo se popeo na vrh. Pobjedom nokautom u prvoj rundi protiv Dana Podmorea u listopadu 2025. godine vratio je naslov svjetskog prvaka u bridgeru te postao tek drugi borac u povijesti organizacije s dva pojasa u različitim kategorijama (prije je imao super kruzer pojas).

"Emperor" je dao intervju za Index nakon velike pobjede

Proglašen je BKB borcem godine 2025. po izboru navijača, a nedavno je produžio ugovor s organizacijom. Svaku od posljednjih 11 borbi u raznim disciplinama završio je nokautom. Zbog dominacije prozvan je "Emperorom", u prijevodu carem boksa bez rukavica.

Prije bare knucklea, Martinjak je imao profesionalnu boksačku karijeru, no bez većih uspjeha (8-28-2). Davno je priznao kako je namjerno gubio mečeve kako bi zaradio za obitelj. Njegova priča ima i tamnu stranu - proveo je tri i pol godine u zatvoru zbog problema s drogom i pljački.

Martinjak je nakon izlaska iz zatvora postao vrhunski sportaš, jedan od najboljih na svijetu u boksu bez rukavica. Nakon najnovije pobjede i obrane naslova svjetskog prvaka dao je intervju za Index.

Prije svega, čestitke na dominaciji i rutinskoj pobjedi. Provedite nas malo kroz meč koji je jako kratko trajao.

Sve što smo tehničko-taktički planirali i radili na treninzima, uspješno smo realizirali u borbi u našu korist. Čak sam se iznenadio da se uspio pridići i nakon prvog nokdauna.

Malo mu je i sudac pomogao nakon drugog nokdauna jer mu je brojao 23 sekunde. Valjda je sudac htio doživjeti još jedan nokdaun kako bi prekinuo meč, ali što je tu je. Važno je da smo pobijedili na brz i učinkovit način. Hvala Bogu, nema nikakvih ozljeda i to je to.

Jeste li očekivali bolji otpor vašeg protivnika?

Jesam, ali sam se s jedne strane nadao da otpora neće biti. Realno, smatram da nije na mojoj razini, ne samo on nego većina tih boraca. Sve što smo zacrtali, uspješno smo proveli na samom meču.

Villanueva je prije borbe izjavio da vas samo ljudi iz Hrvatske znaju i da je Hrvatska mala zemlja. Vi se ne bavite trash talkom, ali motiviraju li vas dodatno takve izjave?

Motiviralo me to, da. Rekao je da je Hrvatska mala zemlja iz koje ne mogu doći veliki borci. Mislim da sam mu izbrisao Meksiko i da mu je sada samo Hrvatska u glavi. Sad će znati gdje je Hrvatska.

Dosta Hrvata vas prati, mnogi su došli i u O2 Arenu te su napravili domaću atmosferu. Jeste li oduvijek imali vojsku navijača ili je to došlo s najnovijim uspjesima?

Dosad je u posljednja tri meča uvijek bilo oko 20-25 mojih navijača u O2 Areni, dok ih je sada bilo oko 70-80. Ne bih znao precizno reći koliko ih je točno bilo jer ih je bilo jako puno. Većina nije ispoštovala dress code koji sam tražio, a to je da svi budu u kockicama. Neki su došli u civilu.

Bila je lijepa, domaća atmosfera. U O2 Areni sam već odradio petu borbu i upisao petu pobjedu. Tamo sam kao doma. London je moj drugi dom.

Vaš otac vas je protiv Villanueve prvi put gledao uživo u bare knuckleu, a kako majka i sestra prate mečeve?

Da, otac je prvi put bio na mom meču, na što sam jako ponosan te sam bio iznimno motiviran zbog toga. Sestra i majka gledaju, samo što majka to čini s rukama na licu ili pobjegne van iz sobe. Tek kad joj kažu da je gotovo, onda se vrati, haha. Većinom sestra, nećakinja i bivši šogor uvijek gledaju i prate. U njima imam veliku podršku.

Na meč ste izašli uz pjesmu "Hrvatska zastava". Kako je pao izbor na tu pjesmu i što slušate pred borbe?

Nemam poseban izbor glazbe. Većinom slušam rock ili rave hip hop iz 90-ih. Najčešće taj rock iz 80-ih, 90-ih, što strani, što domaći. Uz to sam odrastao uz oca. Ova pjesma se i zadnji put orila u O2 Areni jer sam na nju izašao u revanšu protiv Jeromea Hatcha.

Jednostavno sam htio nešto domaće budući da sam tražio od organizatora da se vijori hrvatska zastava na ekranu kada sam izlazio, pa je logično bilo da izađem na tu pjesmu. Znali su ljudi u dvorani o čemu se pjeva. Meni Englezi nisu bitni da izađem na nešto strano.

Znamo da ste imali operaciju četvrte metakarpalne kosti prije meča, a kako ste zadovoljni s pripremama i tko vam je pomogao za ovu borbu?

Pripreme su prošle odlično. Vidjeli ste po mojoj fizici i svemu ostalom da je to bilo na vrhunskom nivou. Doktor mi je dva mjeseca nakon operacije dao zeleno svjetlo da mogu udarati desnom rukom. Na tome se također moram zahvaliti Zlatku Kercelu, svom fizioterapeutu i njegovu timu iz Centra za rehabilitaciju kralježnice "Bez boli".

Kod njih sam provodio 2-3 sata dnevno na rehabilitacijama i raznim strojevima koji su pomogli da ruka što prije bude u što boljem stanju.

Moram se naravno zahvaliti svom glavnom treneru Jasminu Berishi, kondicijskom treneru i treneru snage Igoru Divjanoviću te boksačkom treneru Vedranu Perekoviću kojeg smo priključili za ovaj kamp i koji je sada novi član našeg tima i za budućnost. Velika zahvala njima četvorici na svemu što su napravili za mene jer to nije samo moja pobjeda već pobjeda cijelog tima.

Od 2016. godine bavite se bare knuckleom. Što vas je privuklo tom sportu?

Dobio sam dobru financijsku ponudu za prvi meč u to vrijeme i to me privuklo. Iako sam taj prvi meč protiv Michaela Ferryja izgubio, brzo sam shvatio koliko mi je to drag sport i zaljubio sam se u njega. Shvatio sam da sam rođen za to i sada sam tu gdje jesam.

Mnogi bare knuckle smatraju najbrutalnijim sportom na svijetu. Slažete li se s tim razmišljanjem?

Ne slažem se da je to najbrutalniji sport jer u bare knuckleu ne primaš toliku količinu udaraca u glavu koliko primaš u mečevima s rukavicama. Dosta brutalniji sport je lethwei u kojem su dozvoljeni udarci glavom, golom šakom, nogom i koljenima, tako da smatram da je to ipak najopasniji sport na svijetu.

Prije toga ste se bavili profesionalnim boksom. Kako ste ušli u te vode?

Počeo sam kao klinac s 14 godina kod boksačkog trenera Leonarda Pijetraja, da bih kasnije završio kod Štefa Bačurina u Velikoj Gorici. U profesionalni boks sam ušao čisto iz želje da zaradim dodatan novac zbog bivše supruge i djeteta kojeg sam dobio. Nisam imao veliku plaću kao zaštitar pa je svaki dodatni novac bio bonus da se prehrani obitelj.

Priznali ste da ste namjerno gubili mečeve i dobivali novac za to, a sada ste objasnili i zašto. Koliko je to često u profesionalnom boksu?

To je vrlo često. Ljudi ne shvaćaju da je profesionalni boks izrazito korumpiran. Gleda se samo to da se velika mlada nada što više probije i da se veliki novac koji je uložen u nju na kraju njima isplati.

Kratko bih se još dotaknuo vašeg vremena provedenog u zatvoru. Kako je došlo do toga i kako ste postali vrhunski profesionalac u onome čime se sada bavite?

Nakon što sam u tri godine i četiri mjeseca u zatvoru izgubio toliko života, shvatio sam i odlučio da to nisam ja. Pokušavao sam biti ono što nisam. Shvatio sam da sam prije svega sportaš u krvi i da se moram vratiti tome.

Kada sam izašao, počeo sam raditi, a onda sam se vratio boksu. Najprije sam bio trener, a onda kada sam vidio koliko je BKB evoluirao i dignuo se na višu razinu, odlučio sam se vratiti aktivnom bavljenju tim sportom. Hvala Bogu da jesam jer sam sada tu gdje jesam.

Čime ste se bavili kada ste izašli iz zatvora?

Bio sam konobar i redar.

Imate važeći ugovor s BKB organizacijom do kraja ove godine, odnosno na još dvije borbe. Jeste li zadovoljni statusom u organizaciji i zaradom?

Zadovoljan sam sa svime. Sada su mi ponovno rekli da će mi povećati ugovor pa ću vjerojatno biti najplaćeniji borac u BKB-u. Rekao sam im da ne mogu plaćati Leeja Selbyja i Paulieja Malignaggija samo zato što su oni bili svjetski prvaci u profesionalnom boksu, a u bare knuckleu su nitko i ništa.

Realno, najveća sam zvijezda u tom sportu i rekao sam im da imaju najboljeg borca, a da ga premalo plaćaju. Složili su se i ovaj tjedan ćemo sjesti svi zajedno i vidjeti što možemo napraviti. Vjerujem da će poboljšati ugovor i dati mi onoliko koliko mislim da zaslužujem.

Mnogobrojni fanovi pišu kako bi vas voljeli vidjeti u FNC-u. Znamo da ste se trebali boriti krajem 2025. godine u Podgorici, ali niste mogli nastupiti zbog ozljede. Najčešće se spominje ime srpskog borca koji živi i trenira u Slovačkoj - Vlaste Čepe. Postoji li konkretna priča i jeste li u kontaktu s čelništvom FNC-a?

Zasad ne postoji nikakva priča, nitko se nije javio, ali vidjet ćemo što donosi budućnost. Nadam se da će Petar Ražov raditi event u Zadru. On živi i radi u Zagrebu te trenira kod nas u dvorani. Nadamo se da ćemo prvo njega pripremati za Zadar pa ćemo vidjeti dalje. Ne volim ići predaleko u budućnost.

Na presici ste obznanili ime sljedećeg protivnika i datum borbe. Što nam možete reći o njemu?

18. travnja boksam u Zaboku na priredbi koju organizira moj menadžerski tim protiv Mathiasa Martića, prvaka austrijske Vendette. Ima omjer 5-1 u bare knuckleu, ali budući da obojica imamo ugovore s bare knuckle organizacijama, meč će se održati po pravilima extreme boxinga, odnosno imat ćemo MMA rukavice.