RODITELJI rijetko dobivaju jasnu potvrdu svog uspjeha. Ne postoji završni ispit koji dokazuje da ste sve učinili kako treba. Većinu vremena snalazite se u hodu, nadajući se da će se vrijednosti koje usađujete djeci zadržati i dugo nakon što prestanu kolutati očima na vaše komentare. Nagrada se obično ne očituje u savršenim ocjenama ili impresivnim životopisima, već u tihim, svakodnevnim postupcima koji otkrivaju njihov karakter.

Istraživanja dječjeg razvoja dosljedno pokazuju da na dugoročne ishode više utječu primjeri koje djeca vide, emocionalna klima u domu i dosljedna očekivanja nego bilo koje pojedinačno pravilo, piše YourTango. Kada se određene navike prenesu u adolescenciju i odraslu dob, to je znak da su rano i opetovano poticane. Ako vaša djeca rade sljedeće stvari čak i kada niste u blizini da biste ih podsjetili na njih, to je snažan pokazatelj da je vaš odgoj ostavio trajan trag.

Zahvaljuju bez podsjećanja

Zahvalnost koja dolazi prirodno rijetko je slučajna. Kada dijete bez poticaja zahvali konobaru, učitelju ili prijatelju, to je znak duboko usađenog poštovanja. Djeca upijaju ono što neprestano gledaju, a zahvalnost koju vide kod roditelja s vremenom potiče njihovo vlastito prosocijalno ponašanje.

Ako je zahvaljivanje bilo uobičajeno u vašem domu, vjerojatno im je postalo automatsko. Takva pristojnost odražava svijest o tuđem trudu, ali i poniznost. To je temelj koji jača odnose duboko u odrasloj dobi.

Priznaju kada pogriješe

Preuzimanje odgovornosti teško je čak i odraslima. Kada vaše dijete može reći: "Pogriješio sam", bez srama ili obrambenog stava, to ukazuje na emocionalnu sigurnost.

Djeca odgojena u okruženju gdje se na pogreške gleda kao na prilike za učenje razvijaju zdraviju samokontrolu i vide neuspjeh kao povratnu informaciju. Takav stav gradi otpornost i jača povjerenje. Ako se vaše dijete može iskreno ispričati, vjerojatno ste i sami bili uzor odgovornosti.

Uključuju one koji djeluju izostavljeno

Empatija se često očituje u malim društvenim odlukama. Kada vaše dijete primijeti nekoga tko sjedi sam i pozove ga da se pridruži, to pokazuje sposobnost sagledavanja stvari iz tuđe perspektive. Djeca odgojena uz emocionalno osjetljive roditelje sklonija su druželjubivom ponašanju jer su naučila prepoznavati kako se drugi osjećaju.

Za takav je korak potrebno i samopouzdanje i dobrota. Ako taj instinkt pokazuju i bez vašeg nadzora, suosjećanje je postalo dio njihove osobnosti.

Nose se s razočaranjem bez sloma

Život je pun neuspjeha. Kada vaše dijete izgubi, ne uspije u nečemu ili ne bude izabrano, a ipak uspije sačuvati smirenost, to je znak emocionalne zrelosti. Istraživanja povezuju dosljedne granice i toplu podršku s boljim vještinama suočavanja s neugodnim situacijama.

Ta djeca rano su naučila da frustracija nije katastrofa i da su emocije prolazne. To ne znači da ne osjećaju duboko, već da su razvila alate za nošenje s osjećajima. Ako se oporave umjesto da se slome, vaše ih je vodstvo vjerojatno ojačalo.

Poštuju ljude u uslužnim djelatnostima

Način na koji se netko odnosi prema konobarima, čistačima, vozačima ili prodavačima mnogo govori o njegovu odgoju. Kada vaše dijete ljubazno razgovara i uspostavlja kontakt očima s ljudima čije se uloge često zanemaruju, to odražava vrijednosti usađene kod kuće.

Djeca usvajaju stavove koje neprestano promatraju. Ako ste se vi prema svima odnosili s dostojanstvom, primijetili su to. Poštovanje koje nije selektivno znak je zrelosti i pokazuje da vide ljude, a ne status.

Znaju se zabaviti i sami

Sposobnost podnošenja dosade je podcijenjena vještina. Kada vaše dijete ne paničari bez stalne stimulacije, to pokazuje unutarnju snalažljivost. Istraživanja povezuju nestrukturiranu igru s kreativnošću i rješavanjem problema.

Djeca kojoj je dopušteno da se ponekad dosađuju uče se sama zabaviti, a ta se vještina prenosi i u odraslu dob. Neovisnost raste iz tih tihih razdoblja. Ako mogu biti sami sa sobom bez nervoze, vaše granice oko vremena provedenog pred ekranima vjerojatno su imale smisla.

Razgovaraju s poštovanjem

Zdrava samouvjerenost se uči. Ako se vaše dijete može ne složiti s nekim bez nepoštovanja, to je odraz emocionalnog odgoja. Istraživanja o autoritativnom roditeljstvu - toplom, ali čvrstom - dosljedno pokazuju bolje komunikacijske vještine kod djece. Naučili su da je njihov glas važan, ali i ton kojim govore.

Za takav je razgovor potrebno i samopouzdanje i samokontrola. To sugerira da su ih slušali dok su odrastali, zbog čega su i sami naučili slušati druge.

Ispunjavaju svoje obveze

Pouzdanost nije upadljiva, ali je temeljna osobina. Ako vaše dijete drži obećanja, dolazi na vrijeme i izvršava zadatke, to odražava usvojenu strukturu. Studije o savjesnosti povezuju rana kućanska zaduženja s dugoročnom pouzdanošću.

Obaveze, rutine i odgovornost oblikuju izvršne funkcije mozga. Ispunjavanje obveza gradi povjerenje u odraslom životu te jača i poslovne i privatne odnose. Kada se odgovornost doživljava kao nešto normalno, a ne kao teret, to znači da je usađena rano.

Pokazuju suosjećanje u sukobu

Neslaganja su neizbježna. Ako se vaše dijete može posvađati bez vrijeđanja druge osobe, to je znak emocionalne zrelosti. Djeca koja su kod kuće svjedočila mirnom rješavanju nesuglasica uče strategije samokontrole i ne pribjegavaju okrutnosti.

Suosjećanje tijekom napetosti ukazuje na sigurnu privrženost i na to da ljubav u obitelji nije bila uvjetovana. Ako mogu istovremeno zadržati i svoje granice i empatiju, vaš im je primjer vjerojatno pomogao uspostaviti tu ravnotežu.

Postavljaju promišljena pitanja

Znatiželja odražava samopouzdanje. Kada vaše dijete postavlja drugima iskrena pitanja, to pokazuje otvorenost. Studije povezuju znatiželju s intelektualnom poniznošću i socijalnom inteligencijom. Takva djeca ne čekaju samo svoj red da govore, već ih uistinu zanima što drugi imaju za reći.

Taj interes gradi dublje veze. Ako su se u vašem domu poticali razgovori, a pitanja se nisu ušutkivala, to je vjerojatno pridonijelo razvoju znatiželje, koja cvjeta u okruženju psihološke sigurnosti.

I dalje od vas traže savjet

Neovisnost ne znači prekid povezanosti. Kada vas vaše dijete, čak i kad odraste, i dalje nazove kako bi čulo vaše mišljenje, to je odraz povjerenja.

Djeca vas ne trebaju da odlučujete umjesto njih, ali cijene vaš doprinos. Ta je razlika ključna i pokazuje da se vaš odnos razvijao kroz godine i nije se raspao. Traženje savjeta znak je poštovanja. Ako i dalje žele čuti vaš glas u svom životu, vaš je odgoj izgradio trajno povjerenje.