ZNATNO ugodnije vanjštine od svog imenjaka po zvučnosti i prezimenjaka Genea Simmonsa, ali jednako snažno je udarala po ušima kada je trebalo. Jean Simmons, glumica naizgled krhka i s vivien-leighovskim izgledom mišice (što taj izgled čini zapravo velikim komplimentom), imala je superiornost i moć u stavu, ali i umijeće prilagođavanja. Tako je jednako lako igrala i čvrste karaktere i one koji joj se uklapaju uz eksterijer, s tim što je ipak dosta češće ovim prvima pridavala pozornost.

Rođena je 1929. u Londonu, od majke Winifred Ade i oca Charlesa, inače osvajača brončane medalje u gimnastici na Olimpijskim igrama 1912. u Stockholmu. Bila je najmlađa od četvero djece i jedina koja se prepustila glumi, i to s 14 godina, a do 18. je već svašta stigla napraviti.

Ukupno sedam filmova tijekom 1944. i 1945. od kojih je najznačajnije sudjelovanje u "Caesaru i Cleopatri" gdje je upravo njena slavna prethodnica i pomalo nalik njoj, Vivien Leigh, tumačila Kleopatru. Tijekom snimanja upoznala je čovjeka koji će joj pet godina kasnije postati suprug, ni manje ni više nego holivudsku legendu lakog koraka - Stewarta Grangera.

Ipak, da nije bilo "Velikih iščekivanja" (1946.), ne bi bilo ni nje kao glumice. Još uvijek maloljetna, zasjala je u David Leanovom klasiku po Dickensu. Tada su joj se otvorila vrata "Crnog narcisa", pa Ophelije u Olivierovom "Hamletu", a potom su se uz udaju za Grangera otvorila i sva druga vrata.

Od zvjezdanog uzleta do promjene glumačkog puta

Doslovno je obišla cijeli spektar prije tridesete godine života, od vesterna ("Velika zemlja"), klasične femme-fatale u noir filmu "Anđeosko lice" gdje je maltretirala vječno maltretiranog Mitchuma. Tu su i drame poput "Glumice" sa Spencerom Tracyjem, mjuzikl "Guys and Dolls" uz solidan uzorak povijesnih epova. Upravo je epom, i to "Spartacusom", negdje počeo prelaziti njezin tip uloge koja ide odmah uz glavnog glumca ili ispred njega u onaj tip koji je nešto manje ključan za priču.

Iste te 1960. Jean je snimila i sjajnog "Elmera Gantryja" u kojem je najbolje od svih prolaznika parirala zahuktalom Burtu Lancasteru. Nakon toga su se malo prorijedili grandiozni naslovi, a najznačajniji je vjerojatno "Sretan kraj" za koji je nominirana za Oscara krajem desetljeća koje je počelo "Spartacusom" i "Gantryjem".

I sama je više puta isticala kako je sve to prirodno, da mlađe i ljepše glumice dolaze, i nije se bunila što se udaljava od glavnih reflektora. Kad je već ona to rekla, onda nije naodmet ni ponoviti. Od kasnog dijela karijere možda bi najprije trebalo izdvojiti ulogu majke Patricka Swayzea u seriji "Sjever i jug" i lik Fee Cleary u "Ptice umiru pjevajući", a sama Jean Simmons preminula je 2010. godine.

Dokaz da je bila među najboljima svoje generacije

Nominacija za "Sretan kraj" nije joj jedina koju je imala na Oscar ceremonijama. Također je nominirana i za "Hamleta" dok je još išla uzlazno njezina putanja. Kada dodamo osvojen Zlatni globus za "Guys and Dolls" i Emmy za "Ptice umiru pjevajući", to je jasan pokazatelj poštovanja koje je izazivala kao glumica. Čak je pošteno reći da je to suhi minimum dobivenih nagrada u odnosu na ono što je zaslužila.

U najsažetijem sažetku koji je moguć, možemo još dodati da joj je veliki redatelj Richard Brooks bio drugi i posljednji muž, što je podatak za sladokusce.

Britanski crni dijamant među glumicama - Jean Merilyn Simmons.