BIO JE PETAK 17. lipnja 1967. godine, ljeta koje će kasnije dobiti naziv "ljeto ljubavi".

U kalifornijskom Montereyu održavao se drugi dan pop festivala. Započeli su ga odlični Canned Heat, a onda je na scenu stupio psihodelični rock bend Big Brother and the Holding Company iz San Francisca, jedan od mnogih kakav je djelovao u to vrijeme. 

Kraljica Montereya

Ono što ih je razlikovalo od drugih bila je njihova pjevačica Janis Joplin s kojom su surađivali već godinu dana i upravo snimili svoj prvi album. Čim je krenula s izvedbom prve pjesme, tradicionalne Down on Me, publika je odmah postala svjesna da prisustvuje nečem novom i velikom.

Nastup od pet točaka završili su još jednom obradom, ovaj put pjesme Ball and Chain koju je skladala i prva izvodila blues legenda Big Mama Thornton (Elvis je proslavio njezinu Hound Dog). Janis je pjesmu melodijski promijenila i dala joj svojim raspuklim mezzo-sopranom vrlo originalan pečat. Bio je to vjerojatno prvi (ako ne i posljednji) put da bijela pjevačica čak i nadmaši crnački original.

Publika se užarila od oduševljenja, ustala i frenetično pljeskala - kako će to kasnije ponoviti još samo nakon nastupa Jimi Hendrixa (i njegovog mitskog paljenja gitare na sceni).

S obzirom na tadašnju relativnu anonimnost Janis i njezine grupe, nitko taj nastup nije snimio. Da bi ispravili grešku, organizatori su ih zamolili da se pojave na pozornici i u subotu navečer. I to je, srećom, sačuvano za buduća pokoljenja. 

Pop festival u Montereyu, a i cjelokupni svijet rocka, dobio je svoju kraljicu.

Na zvjezdanom nebu

Grupa je odmah ugrabila priliku da izda svoj prvi album (kojega su nazvali po sebi), a onda odmah snimi i drugi dugosvirajući uradak Cheap Thrills s kojim su brzo došli na vrhove top lista.

To je jedan od onih albuma koje jednostavno morate imati. Počevši od omotnice koju je načinio avangardni crtač Robert Crumb i koja spada u deset najboljih svih vremena. Svoju ilustraciju u stilu stripa (usput, imate njegove stripove i u hrvatskom prijevodu) htio je staviti na stražnju stranu ploče, ali je Janis inzistirala da to bude na naslovnici.

Na albumu je grupa ponudila izvorno sirovi zvuk svojih živih nastupa, čak i na pjesmama koje su studijski snimljene. Osim već spomenute Ball and Chain (u vjerojatno najjačoj verziji), album je ostao upamćen i po fenomenalnim obradama blues standarda Piece of My Heart te Gershwinove arije Summertime, koja je već odavno postala standardni repertoar svih jazzera.

U izvedbi Janis Joplin ta pjesma opet ima drugačiju, gotovo neprepoznatljivu melodijsku liniju. Mnogima od nas starijih to je zapravo bila i prva verzija koju smo uopće čuli, pa smo s nemalim čuđenjem kasnije slušali original. Iako možemo raspravljati o tome treba li toliko izmijeniti izvornu melodiju, nepobitno se radi o prelijepoj izvedbi, počevši od prekrasnog gitarskog dueta, pa do pjevanja i solaže.

Uvijek se sjetim svoje poznanice čij je ploča na mjestu pjesme Summertime bila jednostavno bijela od stalnog struganja gramofonske igle.

U raljama slave

Janis se plašila uspjeha, pitajući se kako bi se mogla profesionalno baviti glazbom, a da se opet ne vrati drogama. Već je imala jedan period teške ovisnosti kad se srozala na premršavih 40 kilograma težine, onda se uspjela izvući - i čak glasno prosvjedovati kad bi tko pred njom uzeo ikakvu drogu.

Nažalost, ispunila je vlastito proročanstvo i ubrzo se ovisnost vratila, kažu da je dnevno trošila 200 dolara na heroin.

Koliko god i dalje bila mlada, droga je već uzimala svoj danak i u njezinim nastupima. Sudjelovala je na Woodstocku, ovaj put s Kozmic Blues Bandom, kojega je osnovala nakon što su joj Big Brother and the Holding Company postali pretijesni. 

Da bi skratila vrijeme čekanja i smirila nervozu što mora pjevati pred tolikom masom, popila je potok alkohola i izbola vene heroinom. Recimo da to nije bila jedna od njezinih najboljih izvedbi.

Počela je i fizički propadati: prije koncerta u Columbusu (Ohio) stajala je u hodniku promatrajući publiku koja ju je došla gledati. Nitko je nije prepoznao.

Svejedno, i dalje je mogla pružiti vrhunski glazbeni užitak, evo je na Dick Cavet showu te 1969. godine kad je njezina životna snaga već krenula kopniti. Ne biste to rekli po njezinom glasu. 

Živi brzo, umri mlad

Živi brzo, umri mlad, budi lijep leš, izjava je koja se često pripisuje Janis - a koju ona, posebno ne u ovom obliku, nikada nije izrekla. Vjerojatnije je rekla Živi brzo, voli duboko, umri mlad, što je, zapravo, samo varijacija na već poznatu izreku pisca Willarda Motleya.

Nije ni bitno, njoj je to stvarno bila životna deviza, iako nisam siguran da je htjela umrijeti mlada.

Smrt ju je zatekla u holivudskom hotelu Landmark, tada poznatom okupljalištu rockera i poznatih faca. Tamo je prebivala danima, čekajući svoj termin da u studiju nasnimi svoje vokale na pjesme za njezin solo album Pearl. U popodnevnim satima 3. listopada 1970. naručila je heroin od lokalnog dilera, otišavši potom u studio Sunset Sounds.

Kažu da je djelovala sasvim trijezno i normalno. Nakon objeda u obližnjoj gostionici, vratila se u sobu i uzela drogu negdje u prvom satu tog 4. listopada. Potom je nakratko sišla do recepcije kako bi nabavila sitan novac za automat s cigaretama. Vratila se u svoju sobu 105 i nekoliko minuta kasnije bila je mrtva.

Članovi grupe uzalud su je čekali da snimi svoje vokale za Buried Alive in the Blues - i ta je pjesma izdana bez vokala, kao svojevrsni jezoviti spomenik.

Na sobi 105 hotela Landmark (danas Highland Gardens) stoji pločica da je u njoj nekoć bila Janis (ali ne i da je tu umrla). Toga je dana od droge kupljene kod istog dilera umrlo je još nekoliko narkomana. Janis se pridružila klubu rock legendi koje su se premjestile u vječnost s 27 godina, par mjeseci nakon Hendrixa i Alana Wilsona (iz Canned Heata) i pola godine prije Jima Morrisona.

Album Pearl je izdan tri mjeseca nakon njezine smrti i postao je veliki hit, posebno country pjesma Me and Bobby McGee, koju je skladao Kris Kristofferson. Na moju generaciju najdublji dojam od svih numera s tog albuma, a možda i od svih njezinih pjesama, ostavila je ova čudnovata, jaka, a cappella molitva.

Samo Janis sa svojim glasom, pljeskom i smijehom - i savršeno ništa više nije potrebno. 

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje. 

"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."