OTISAK ruke pronađen na indonezijskom otoku Sulawesi najstarija je poznata špiljska slika na svijetu, objavili su istraživači. Prikazuje crveni obris ruke čiji su prsti preoblikovani kako bi stvorili motiv nalik kandži, što ukazuje na rani iskorak u simboličkoj mašti. Slika je datirana na starost od najmanje 67.800 godina, što je čini oko 1.100 godina starijom od dosadašnjeg rekorda, kontroverznog otiska ruke pronađenog u Španjolskoj, piše BBC News.

Novi pogled na ljudsku povijest

Ovo otkriće također potkrepljuje argument da je naša vrsta, Homo sapiens, stigla na šire kopneno područje Australije i Nove Gvineje, poznato kao Sahul, oko 15.000 godina ranije nego što neki znanstvenici tvrde. Tijekom posljednjeg desetljeća, niz otkrića na Sulawesiju opovrgnuo je dugogodišnju ideju da su umjetnost i apstraktno razmišljanje u našoj vrsti iznenada procvjetali u Europi tijekom ledenog doba i odatle se proširili.

Špiljska umjetnost smatra se ključnim pokazateljem trenutka kada su ljudi počeli razmišljati na apstraktan, simboličan način - koristeći vrstu mašte koja je temelj jezika, religije i znanosti. Rane slike i rezbarije pokazuju da ljudi nisu samo reagirali na svijet, već su ga i predstavljali, dijeleći priče i identitete na način različit od svih ostalih vrsta.

Kraj eurocentrične teorije

Profesor Adam Brumm sa Sveučilišta Griffiths u Australiji, jedan od voditelja na projektu, izjavio je za BBC da najnovije otkriće, objavljeno u časopisu Nature, doprinosi novom shvaćanju da se buđenje čovječanstva nije dogodilo u Europi. Umjesto toga, kreativnost je bila urođena našoj vrsti, a dokazi za to sežu sve do Afrike, gdje smo evoluirali.

"Kad sam išao na sveučilište sredinom do kasnih 90-ih, to nas se učilo - kreativna eksplozija kod ljudi dogodila se u malom dijelu Europe. Ali sada vidimo osobine modernog ljudskog ponašanja, uključujući narativnu umjetnost u Indoneziji, što taj eurocentrični argument čini vrlo teškim za održavanje."

Otkriće u špilji Liang Metanduno

Najnovije otkriće potječe iz vapnenačke špilje Liang Metanduno na Muna, malom otoku uz jugoistočni Sulawesi. Naslikano je tehnikom prskanja: drevni umjetnik prislonio je ruku na zid špilje, a zatim oko nje ispuhao ili ispljunuo pigment, tako da je nakon uklanjanja ruke na stijeni ostao negativan obris. Jedan fragmentarni otisak ruke prekriven je tankim mineralnim naslagama za koje je analizom utvrđena minimalna starost od 67.800 godina, što ga čini najstarijom pouzdano datiranom špiljskom umjetnošću na svijetu.

Istraživači ističu da je umjetnik učinio više od samog prskanja pigmenta. Nakon što je napravljen izvorni otisak, obrisi prstiju pažljivo su izmijenjeni - suženi i izduženi kako bi izgledali više nalik kandži. Profesor Brumm tvrdi da je ta kreativna transformacija "nešto što je vrlo specifično za našu vrstu".

Napominje da nema dokaza o takvom eksperimentiranju u umjetnosti koju su stvorili neandertalci u španjolskim špiljama prije otprilike 64.000 godina, iako je i to datiranje predmet rasprava.

Prethodna otkrića na Sulawesiju uključivala su otiske ruku i figure životinja stare najmanje 40.000 godina, scenu lova staru najmanje 44.000 godina te narativnu sliku svinje i čovjeka staru najmanje 51.200 godina.

Svaki je korak pomicao granicu sofisticiranog stvaranja slika dublje u prošlost, prema profesoru Maximeu Aubertu sa Sveučilišta Griffiths. "Počeli smo s minimalnim starostima od najmanje 40.000 godina, isto kao u Europi, ali približavanjem pigmentu pomaknuli smo datiranje špiljske umjetnosti na Sulawesiju unatrag za najmanje još 28.000 godina."

Rasprostranjena umjetnička kultura

Do ovog otkrića na otoku Muna, sve slike na Sulawesiju potjecale su iz krškog područja Maros Pangkep na jugozapadu otoka. Činjenica da se ovaj znatno stariji otisak pojavljuje na suprotnoj strani Sulawesija, na odvojenom otoku, sugerira da slikanje po zidovima špilja nije bio lokalni eksperiment, već je bilo duboko ukorijenjeno u kulturama koje su se širile regijom.

Terenski rad indonezijskih kolega otkrio je "stotine novih nalazišta špiljske umjetnosti", pri čemu su neke špilje korištene više puta tijekom desetaka tisuća godina. U špilji Liang Metanduno, druge, znatno mlađe slike na istom panelu - neke stare i do 20.000 godina - pokazuju da je ta špilja bila središte umjetničke aktivnosti kroz najmanje 35.000 godina.

Posljedice za razumijevanje migracija

Budući da se Sulawesi nalazi na sjevernom morskom putu između kopnene Azije i drevnog Sahula, datumi imaju izravne implikacije za procjenu vremena dolaska predaka australskih Aboridžina. Godinama je prevladavalo mišljenje, temeljeno uglavnom na DNK studijama, da je Homo sapiens prvi put stigao na drevnu kopnenu masu Australije i Nove Gvineje prije otprilike 50.000 godina.

Međutim, čvrsti dokazi da su se ljudi naselili na Sulawesiju i stvarali složenu simboličku umjetnost prije najmanje 67.800 godina čine vjerojatnijim da su kontroverzni arheološki dokazi o ljudima u sjevernoj Australiji prije otprilike 65.000 godina točni, smatra Adhi Agus Oktaviana iz indonezijske Nacionalne agencije za istraživanje i inovacije (BRIN). "Vrlo je vjerojatno da su ljudi koji su napravili ove slike na Sulawesiju bili dio šire populacije koja će se kasnije proširiti regijom i na kraju doći do Australije."

Novi konsenzus o ljudskoj kreativnosti

Mnogi arheolozi nekada su zagovarali europski "veliki prasak" kreativnosti jer se činilo da se špiljske slike, rezbarije i ukrasi pojavljuju zajedno u Francuskoj i Španjolskoj prije otprilike 40.000 godina. Spektakularna umjetnost ledenog doba potaknula je ideju da su se simbolika i umjetnost pojavile gotovo preko noći u Europi.

Međutim, otkrića iz južnoafričkih nalazišta starih između 70.000 i 100.000 godina pokazala su da je simboličko ponašanje bilo uspostavljeno u Africi mnogo ranije. Uz vrlo stare figurativne i narativne slike sa Sulawesija, oblikuje se novi konsenzus o dubljoj i raširenijoj priči o kreativnosti, rekao je Aubert. "Ono što to sugerira je da su ljudi imali tu sposobnost vrlo dugo, barem kad su napustili Afriku - ali vjerojatno i prije toga."