JEDNOM rječju: katastrofa. Tako Zagrepčani opisuju Ilicu, najdužu ulicu u Zagrebu i nekadašnju žilu kucavicu glavnog grada. Barem oni koji svakodnevno njome prolaze, koji su na njoj odrastali ili koje posao veže uz nju.

"Najiskrenije da vam velim - već dugo nikak' ne izgleda. Od Trga bana Jelačića do Frankopanske je ok, ali ovo dalje je katastrofa. Momentalno tak izgleda, ali ako se krene uređivati, bit će bolje", misli tako i jedan stariji prolaznik na kojeg smo naletjeli dok smo istraživali prazne poslovne prostore Ilice.

Galerija

Razbacano smeće ispred ulaza, zašarana vrata i oronula stolarija karakteriziraju brojne od tih poslovnih prostora. Oni koji izgledaju funkcionalno mahom imaju natpise o iznajmljivanju, a neki od tih prostora u kutku svojih vrata imaju i naljepnicu koja dokazuje da su u gradskom ili državnom, ili mješovitom gradsko-državnom vlasništvu.

Naravno, tu su i neizbježni natpisi: oprez, pada žbuka.

"Živio sam dugo u centru. Nije tako bilo prije, sada je pola dućana zatvoreno. Kad ima dućana i kada se nešto događa, onda to ipak sve drugačije izgleda. Ovako je stvarno zapušteno", kaže nam prolaznik, a svi bi za svoju Ilicu htjeli isto: "da dođe na staro, kako je nekoć bilo".

 A kako je nekad bilo?

S druge strane, povjesničar umjetnosti i profesor na Filozofskom fakultetu (FFZG) Dragan Damjanović tumači nam važnost Ilice u prošlosti. S obzirom na to da je povezivala centar sa zapadom grada, Ilica se u srednjem vijeku smatrala ključnom prometnicom, a vjerojatno bi se i brže razvijala da nije bilo konstantnih upada Turaka.

"Na njoj se u to vrijeme smjestio cijeli niz obrtnika, trgovaca i privrednika. Na njoj se nalazila i srednjovjekovna kapela Sv. Margarete, koja je neko vrijeme bila i župna crkva, točno na mjestu današnje Pravoslavne crkve", govori profesor Damjanović pa dodaje kako se pokraj crkve, na mjestu današnje palače Srpske pravoslavne crkvene općine (SPCO), nalazilo i Donjogradsko groblje - od kojeg danas više nemamo ni traga.

"U starijim zapisima piše i da su se na uglu tog groblja i prema zapadu ukazivale vještice", tumači nam profesor i dodaje kako su tek nedavno na mjestu palače pronađeni ljudski ostaci koji potvrđuju da je tamo bilo groblje.

Prodisala tek u u 18. stoljeću

Kako su upadi na zidine Zagreba bili konstantni, tako je i Ilica s godinama počela gubiti svoj značaj. Sve do 18. stoljeća - kada se granica s Osmanskim Carstvom pomaknula na današnju granicu Hrvatske i BiH, što je omogućilo gradu da prodiše.

"Iz tog vremena datiraju najstarije očuvane građevine u Ilici. To vam je kuća Stanković na Ilici 2, koja je prvotno pripadala obitelji Jelačić, ili lovačka kuća koja je danas hotel Jägerhorn. One vrlo dobro svjedoče kako je Ilica izgledala sve do sredine 19. stoljeća", kaže Damjanović, dodajući kako je bilo i plemićkih palača, no u njima je uglavnom živjelo zagrebačko građanstvo.

Do Prvog svjetskog rata broj Zagrepčana popeo se na 70.000, pa se slijedom toga razvijala i Ilica, koja je tada prvi put nakon srednjeg vijeka ponovno postala žila kucavica grada. Do tada su već bile sagrađene i neke od najvažnijih zgrada Zagreba, od Name pa do Oktogona.

"Zanimljivo je što je Ilica zadržala svoj tok još iz kasnog srednjeg vijeka - ona nije pravocrtna, već je krivudava, što je pridonijelo njezinoj raznolikosti", tumači profesor.

Zapadni dio Ilice nikada nije bio elitni 

No, nakon Britanskog trga Ilica se ni u prošlom stoljeću nije smatrala elitnim dijelom Zagreba, kaže nam ovaj profesor umjetnosti.

Područje zapadnije od Britanca bilo je mjesto za industriju (kao što je Ciglana na Črnomercu o kojoj smo pisali) i vojsku, što ga je opet na svoj način činilo živahnim i dinamičnim. No deindustrijalizacija Zagreba odradila je svoje, a građani su s vremenom radije selili na rubne dijelove grada s modernim građevinama, što je dovelo do današnjeg stanja.

Građani s kojima smo razgovarali pak tvrde da je velik problem za današnje stanje neriješeno pitanje vlasništva.

"Nije okej stanje, ali ne znamo tko su vlasnici prostora. Ne znam ni što je s ovim zgradama koje se obnavljaju, možda zato ti prostori nisu aktivirani", kaže nam jedna prolaznica, no ulijeva nadu jednim.

"Primijetila sam da se svaki put kada se zatvori jedan lokal relativno brzo otvori drugi", kaže pa govori što bi voljela i sama vidjeti na Ilici. "Sviđa mi se što ima originalnih umjetnika, ali podržavam i slastičarne… Ma, što god."

Nude se prostori u zakup

Što se tiče nekretnina koje su u državnom i gradskom vlasništvu, za koje imamo konkretan uvid u stanje u odnosu na privatne lokale, Državne nekretnine u zadnjoj su rundi natječaja ponudile dva poslovna prostora na Ilici u zakup - jedan nasuprot Mesničke, a drugi na samom Britancu.

No unatoč dobrim lokacijama i relativno prihvatljivim početnim zakupninama (520 i 1.417 eura), iz Državnih nekretnina izvijestili su kako je najviše ponuda pristiglo za jedan drugi lokal na Kvatriću i nekolicinu garaža koje su bile u ponudi.

Što se pak tiče gradskih poslovnih prostora, njih 34 na Ilici (koliko smo pobrojali u Katalogu nekretnina Grada Zagreba) trenutačno je u zakupu, a brojni od tih prostora koriste se za gradske institucije poput knjižnica ili muzeja. Njih 11, uglavnom u dvorištima, stoji prazno.

Iako izrijekom ne priznaju opustjelo stanje Ilice, u Gradu Zagrebu na upit Indexa i sami su svjesni situacije. Prema njihovom tumačenju, najveći problem su denacionalizacija, povrati imovine i obnova zemljišnih knjiga, obnova zgrada oštećenih u potresu te neriješeni vlasnički odnosi, pa smo ih pitali i postoje li kakvi konkretniji planovi za Ilicu u narednom razdoblju.

Grad planira niže zakupnine za stare obrte

"S ciljem revitalizacije gradskih ulica, osobito Ilice, i ponovnog privlačenja obrtnika, Grad Zagreb omogućio je niže početne zakupnine za deficitarne i tradicijske djelatnosti poput krojačkih i postolarskih usluga, izrade kišobrana, brava i metalnih proizvoda, urarskih, knjižarskih i srodnih obrta. Također, putem javnih poziva svake se godine dodjeljuju bespovratne potpore obrtnicima, u okviru mjera potpore obrtništvu", tumače nam.

"Nažalost, lokali u prizemljima zgrada u velikom dijelu Ilice su opustjeli", slaže se i Damjanović. "Meni je žao što taj dio nije u boljem stanju jer da jest, mislim da bi to bila jedna od najvećih turističkih atrakcija Zagreba i Hrvatske. Neujednačena visina zgrada i zgrade građene u različitim razdobljima jako pridonose dojmu povijesnog ambijenta."

Ipak, Damjanović vjeruje kako postoji konkretnije rješenje za trenutačnu situaciju.

"Prostor izgleda kao slum"

"Prvo i osnovno, potrebna je obnova. Ako taj cijeli prostor izgleda kao slum, a trenutačno izgleda, naravno da ljudi nemaju interes posjećivati ga. Ako uljepšate prostor obnovom, koja bi se trebala odvijati u velikim dionicama, on će postati puno privlačniji turizmu", smatra Damjanović.

"Turizam nije jedino rješenje, ali on može povoljno djelovati na svojevrsnu gentrifikaciju tog prostora. Odrađen je dobar potez useljavanjem sveučilišnih institucija, što sasvim sigurno doprinosi živosti zapadnog dijela Ilice, ali bi trebalo još mobilizirati taj prostor za potrebe javnih institucija", zaključuje.