SNIMKA usamljenog muškarca koji čuči nasred teheranske ulice, s crnom jaknom navučenom preko glave kako bi blokirao napredovanje iranskih snaga sigurnosti, postala je viralna.

Iranci su ga odmah usporedili s legendarnim 'Čovjekom s tenkom' s kineskog trga Tiananmen iz 1989. godine. Slični hrabri prizori viđeni su diljem Irana, gdje su mladi prosvjednici - ponekad sami, ponekad u manjim skupinama - mirno stajali ili klečali pred svojim tlačiteljima, piše u komentaru za The New York Times Holly Dagres, viša suradnica na na Institutu u Washingtonu.

Prosvjedi, koji su započeli 28. prosinca, proširili su se na sve 31 iransku pokrajinu. Dodatno su se intenzivirali nakon što su kurdske skupine najavile štrajk, a bivši prijestolonasljednik Reza Pahlavi pozvao građane na ulice u četvrtak i petak navečer.

Njegov poziv ponovili su brojni aktivisti, slavne osobe i drugi Iranci. Snimke su prikazivale golem broj ljudi na ulicama prije nego što je gašenje interneta zemlju odsjeklo od svijeta. Neki od prosvjednika pozivali su i na povratak dinastije Pahlavi, svrgnute u revoluciji 1979. godine.

Riječ je o najvećim prosvjedima od ustanka 'Žena, život, sloboda' iz 2022. godine, a odvijaju se unatoč onome što su Ujedinjeni narodi nazvali zločinima protiv čovječnosti koje su vlasti tada počinile. Prema podacima američke Agencije za vijesti aktivista za ljudska prava, ubijeno je najmanje 49 prosvjednika, a 2300 ih je uhićeno.

"Novost je sve očitija krhkost samog režima"

Iako je neposredni okidač ovog puta bio kolaps iranskog rijala u odnosu na dolar, temeljni zahtjevi prosvjednika ostaju isti: kraj lošeg upravljanja, korupcije i represije, uz izričit poziv na rušenje Islamske Republike.

Ono što je novo jest sve očitija krhkost samog režima, piše Dagres. Od napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. i kasnijeg rata u Gazi, Teheran je pretrpio niz udaraca svojoj regionalnoj strategiji.

Njegovi saveznici u Gazi i Libanonu su oslabljeni, a pao je i ključni saveznik u Siriji. Katastrofalan 12-dnevni rat s Izraelom u lipnju prošle godine razotkrio je sigurnosni aparat prožet izraelskim infiltratorima i pokazao režim kao papirnatog tigra nesposobnog obraniti vlastiti zračni prostor. Uz to, nuklearni program je u rasulu nakon američkog bombardiranja.

Ranjivost režima dodatno produbljuju obitelji koje jedva spajaju kraj s krajem, česti nestanci struje u zemlji bogatoj resursima i prijetnja da bi glavni grad mogao ostati bez vode.

Paraliza klerikalnog vodstva, na čelu sa sve rigidnijim osamdesetogodišnjim ajatolahom Alijem Khameneijem, sugerira da se Teheran oslanja na zastarjelu strategiju otpora kroz podršku saveznicima i razvoj balističkih projektila.

Trumpove prijetnje i reakcija Teherana

U trenutku takve slabosti Irana, američki predsjednik Trump, možda ohrabren uhićenjem venezuelanskog diktatora Nicolása Madura, uputio je niz prijetnji. Drugog siječnja izjavio je da su Sjedinjene Države "zaključane i spremne za akciju", a dva dana kasnije poručio da će Islamska Republika "biti vrlo snažno pogođena od strane Sjedinjenih Država" ako iranski prosvjednici budu ubijeni.

Trump se također fotografirao s potpisanom bejzbolskom kapom "Make Iran Great Again", ponovivši svoju objavu iz rata prošlog lipnja: "Ako sadašnji iranski režim nije u stanju UČINITI IRAN PONOVO VELIKIM, zašto ne bi došlo do promjene režima??? MIGA!!"

Ipak, Islamska Republika bi još jednom mogla ugušiti prosvjede i preživjeti američki pritisak, piše Dagres.

Ajatolah Khamenei je u petak obećao da se sigurnosni aparat "neće povući" u suzbijanju nemira te je optužio protivnike režima da su strani agenti.

Trenutno nema ozbiljnih naznaka kolapsa režima, poput značajnijih prebjega unutar snaga sigurnosti. Štoviše, čini se da su uzastopni neuspješni valovi prosvjeda posljednjih godina otupili zapadne vlade na mogućnost da Islamska Republika u svom sadašnjem obliku prestane postojati.

Unatoč tome, jasno je da se Zapad mora ozbiljno pripremiti za scenarij dramatičnih promjena i planirati kako podržati iranski narod, navodi Dagres. 

To bi uključivalo koordinaciju među američkim saveznicima, istraživanje mogućnosti ublažavanja sankcija, rješavanje pitanja iranske imovine u inozemstvu te razgovore s organizacijama za ljudska prava o uspostavi tranzicijske pravde kako bi dužnosnici režima odgovarali za svoja djela.

Zanimljivo je da su neki prosvjednici pozitivno reagirali na Trumpovu podršku, pa su tako preimenovali teheranske ulice po njemu i lijepili naljepnice s njegovim likom uz poruku: "Trump! Iran te čeka." S druge strane, mnogi protivnici režima strahuju od strane intervencije.

"Generacija Z predvodi borbu za budućnost"

"Sama činjenica da su ljudi na ulicama iznenađujuća je s obzirom na to da obično trebaju godine da se oporave i formiraju mreže nakon nedavnih brutalnih gušenja", izjavila je Roya Boroumand, izvršna direktorica Centra Abdorrahman Boroumand za ljudska prava u Iranu. Njezin centar je tijekom 2025. godine dokumentirao 2045 pogubljenja, što je najveći broj u posljednjih 30 godina.

Agencija za vijesti aktivista za ljudska prava izvijestila je da je samo prošlog tjedna u 48 sati izvršeno najmanje 26 pogubljenja. Unatoč svemu, čini se da su prosvjednici nezaustavljivi.

I ovaj val prosvjeda, kao i prethodni, ima svoje specifičnosti. Nakon što je ustanak 2022. prerastao u pokret, iranska mladež - osobito žene - počela se opirati obveznom nošenju hidžaba i pokušavala je ponovno osvojiti javne prostore. Vidljiv je jasan generacijski jaz. Pripadnici iranske generacije Z razlikuju se od svojih roditelja - nespremni su pokoriti se Islamskoj Republici i odlučni su u borbi za budućnost bez njene vladavine. Stoga ne čudi da upravo oni predvode današnje prosvjede.

Nobelovka Narges Mohammadi, koja se trenutno nalazi u samici, nedavno je primijetila da je ideja o reformi Islamske Republike već godinama mrtva, što je postalo uobičajeno mišljenje među protivnicima režima. "Glavna borba", rekla je, "istinski je između realističnih 'preživjelih' i 'tražitelja propasti' teokratskog autoritarnog režima."

Aktivisti poput Mohammadi pozivali su na ustavotvornu skupštinu, referendum i prijelaz na sekularnu demokraciju "utemeljenu na narodnom suverenitetu, nacionalnim interesima i normalnim odnosima sa svim zemljama svijeta." Umjesto toga, američki i ključni europski čelnici ignorirali su te zahtjeve i odabrali diplomaciju - držeći se, još jednom, vraga kojeg poznaju: sklerotičnog klerikalnog vodstva.

"Postoji nekoliko mogućih scenarija"

Islamska Republika suočava se s brojnim izazovima: prijetnjom obnovljenog rata s Izraelom, neizvjesnošću oko nasljednika vrhovnog vođe ajatolaha Khameneija i vjerojatnim nastavkom prosvjeda. Mnogi zapadni političari i analitičari zaziru od promjena u Iranu zbog straha od nepoznatog. Međutim, status quo desetljećima donosi samo patnju iranskom narodu i cijeloj regiji, piše Dagres.

Zapadne vlade ne smiju si dopustiti da budu nespremne. Morale bi hitno započeti s ozbiljnim planiranjem za mogućnost promjene u Iranu, zemlji s više od 90 milijuna ljudi. To uključuje i pripremu za potencijalne destabilizirajuće valove koji bi mogli uslijediti nakon kolapsa režima, a koji brinu američke saveznike u Perzijskom zaljevu.

Mogućih scenarija je nekoliko, piše Dagres. Jedan od njih je prijelazna vlada na čelu s osobom iz civilnog društva, kolektivnim tijelom ili Rezom Pahlavijem, čiji bi zadatak bio uspostava demokracije i organizacija izbora. Zabrinjava, međutim, mogućnost da kontrolu preuzme netko iz Islamske revolucionarne garde i samo sačuva postojeći sustav pod novom krinkom.

Zapadne vlade također bi trebale hitno popuniti praznine nastale nakon što je Trumpova administracija smanjila financiranje programa za slobodu interneta i organizacija za ljudska prava koje se bave Iranom.

Nakon iranske revolucije 1979., tadašnji britanski veleposlanik u Teheranu, Anthony Parsons, komentirao je: "S punim uvidom, moja je procjena da naš neuspjeh nije bio toliko nedostatak informacija koliko nedostatak mašte." Washington i njegovi zapadni saveznici ne bi smjeli ponoviti istu pogrešku, zaključuje Holly Dagres u svom tekstu.