DOK SE U Bosni i Hercegovini s nestrpljenjem očekuje skori početak emitiranja druge sezone kriminalističke serije Kotlina, Hrvatska televizija je, čini se, napokon odlučila otvoriti prostor za kvalitetne dramske sadržaje iz regije te prikazati prvu sezonu ove serije, i to u prime-timeu Prvog programa. Nadamo se da na tome neće stati, jer posljednjih je godina u regiji snimljeno zaista mnogo kvalitetnog dramskog programa za koji interes itekako postoji, a do njega nije uvijek bilo lako doći.

Nakon ne baš uspješnog Uspjeha (2019.), prve serije u produkciji regionalnog HBO Adria, koji je nakon nje odustao od regionalnih produkcija, Oskarovac Danis Tanović se s Kotlinom vratio televizijskom krimiću, ipak nešto uspješnije nego u Uspjehu. Ovaj je put zajedno s cijenjenom bosanskohercegovačkom scenaristicom i producenticom Amrom Bakšić Čamo i kreator serije, dok redateljsku fotelju dijeli s također renomiranom BH redateljicom Aidom Begić.

Galerija

O čemu se radi u seriji?

Priča počinje pronalaskom leša nepoznatog imigranta na stepenicama Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a istragu preuzima policijski inspektor Edib Pašić (Feđa Štukan). Iako se isprva čini kao trećerazredan slučaj, vrlo brzo će prerasti u medijski spektakl od najvišeg državnog interesa. Mrtvi imigrant tek je kolateralna žrtva u operaciji krađe Sarajevske Hagade, iznimno vrijedne iluminirane vjerske knjige sefardskih Židova koja datira iz 14. stoljeća te predstavlja jedan od zaštitnih znakova Sarajeva.

Tanović i Bakšić Čamo odlučili su se, poput većine regionalnih krimi serija, za skandinavski model krimića. Priča često počinje običnim i naoko nevažnim ubojstvom, čija istraga otkriva spregu s višim krugovima moći te razotkriva povezanost uličnog kriminala, zločinačkih organizacija, biznisa, medija i politike. U bosanskoj inačici nezaobilazno je prisutan i odjek rata čije su posljedice još uvijek sveprisutne, u nekonsolidiranom društvu, ali prije svega u traumama pojedinih likova, ovdje i samog inspektora Pašića.

Prva epizoda postavlja tonalitet i ritam serije, ali daje i naznake dramaturških i inih problema. Ne samo što se u njoj najmanje toga događa - od pronalaska leša s kojim se otvara priča pa do njegove krađe iz mrtvačnice kojom se zatvara epizoda jedva da se išta dogodi, ako u to ne računamo proziran pokušaj intervencije odozgora kojim se ubojstvo želi prišiti nekom nebitnom narkomanu - nego će autori tijekom preostalih epizoda na tu političku intervenciju posve zaboraviti pa nećemo saznati ni točne razloge za nju. No, to neće biti jedino na što će zaboraviti.

Na primjer, lik policijskog inspektora Ediba u prvoj je epizodi zanimljivo koncipiran kao žanrovski tipičan policajac slabih živaca, ali snažne osobnosti. On je malo na svoju ruku te, baš kao ni zemlja u kojoj živi, nije poznat po poštivanju pravila, no istovremeno na svoj osebujan način uvodi red gdje stigne i zahtijeva od okoline da se drži pravila, ne puši gdje nije dozvoljeno, ne prolazi kroz crveno i slično. 

Takav je koncept glavnog junaka imao svog šarma i dao mu notu originalnosti, tim je veća šteta što su scenaristi u preostalim epizodama to posve smetnuli s uma.

Uvijek isti problemi u hrvatskim i regionalnim krimi serijama

Kad je riječ o storytellingu, problemi Kotline identični su problemima s kojima se suočila većina krimi serija nastalih u našoj regiji, s tek ponekom iznimkom u srpskoj produkciji koja je oduvijek bila sklonija žanrovskom filmu. Dominacija autorske kinematografije (hrvatske, slovenske, bošnjačke...) već je desetljećima ovdje toliko snažna da se generacije filmaša uopće ne snalaze na žanrovskom terenu. 

Izuzetak nisu ni renomirani autori kakav je Danis Tanović pa vođenje istrage, plasiranje tragova i dokaza nerijetko ispada rogobatno i naivno. Nevješto "telefoniranje" gledateljima i ne baš diskretno upućivanje na sljedeće korake stvara dojam naivnosti i podsjeća nas da većina gledatelja ima mnogo više iskustva s ovim žanrom od samih autora te se stječe dojam kao da je uvijek korak ispred njih.

Ako dobrohotno ipak zanemarimo navedene manjkavosti, Kotlina je serija upečatljive atmosfere, zanimljivo koncipiranog glavnog misterija, krađe Hagade oko koje je isprepletana cijela korupcijska mreža, te uvjerljivo dočaranog društvenog konteksta suvremenog Sarajeva u kojem se ona odvija.  

Serija ipak ima potencijala

Fenomenalna fotografija Erola Zubčevića čini Sarajevo mnogo fotogeničnijim nego što ga pamtimo iz ranijih filmova i serija, a totali snimljeni dronom zaista su spektakularni te doprinose ugođaju serije, slično kao snimke Rijeke u seriji Novine. 

No, dok na tim noćnim snimcima Sarajevo izgleda kao neki šminkerski europski velegrad, stvarni je život u potpunom kontrastu s estetiziranom fotografijom; radnici muzeja smrzavaju se jer, kao u pjesmi Zabranjenog pušenja, usred zime ne radi grijanje, korupcija je opće prisutna, mediji kontrolirani, a generacije koje su stasale nakon rata ostale su zaglavljene u gradu koji im nudi mnogo manje od Osla, omiljenog utočišta bosanskohercegovačkih emigranata, no ipak se teško odlučuju da ga napuste.

Turobnost i tenebričnost Kotline tek s vremena na vrijeme remete proplamsaji tipičnog bosanskog humora, koji su diskretno plasirani, a u one antologijske rečenice kojima obiluju filmovi s ovih prostora svakako će ući i prijetnja kojom sitni krimos Senči prijeti francuskom atašeu, "nemoj da pravim Van Gogha od tebe", a vi si mislite na što je ovaj zapravo mislio.

Mario Knezović koji igra spomenutog Senčija ostvario je jedan od efektnijih glumačkih nastupa u seriji, dopala nam se i Vedrana Božinović kao Selma, Admir Šehović kao Dino te, kao i uvijek, Izudin Bajrović. Feđa Štukan je solidan lead, no ipak se nisam uspio povezati s njim dovoljno da bi mi do njegova lika bilo posebno stalo, a isto vrijedi i za većinu drugih nosećih likova serije, s obje strane zakona. Posebno to vrijedi za lik novinarke Ajle (Ida Keskić) i inspektorovog pomoćnika Midu (Boris Ler), kojega svi zovu Votson, a koji kroz svih pet epizoda lutaju serijom bez osobite svrhe i razloga. 

Kad se svi navedeni plusevi i minusi zbroje, dobivamo originalnu i atraktivnu seriju koja daleko nadmašuje uvjete u kojima je nastala, te se usprkos manjkavostima može reći da je riječ o seriji s potencijalom. Nadamo se da će ga u drugoj sezoni u potpunosti i iskoristiti te da nećemo morati ponovno čekati tri godine da se pojavi i na nekoj domaćoj televiziji.

Ocjena: 7/10