IGOR TUDOR, koji je kao igrač stasao u dresu Juventusa, osvajao naslove i igrao finale Lige prvaka, trebao bi jako dobro znati što torinski klub predstavlja. Upravo zato njegove nedavne izjave iznenađuju, i to ne malo, piše Gazzetta.it.

Poruka koja ruši samopouzdanje

Uoči utakmice s Atalantom, hrvatski je trener o svom igraču Cambiasu rekao:

"On je za top klub, ali mora sam odlučiti. Ako si zacrta da želi postati najbolji, onda za kratko vrijeme može otići u Real Madrid, City, Liverpool… ". Riječ je o razočaravajućoj i upitnoj rečenici, pogotovo kada dolazi od trenera Juventusa. Povijest nogometa satkana je od ciklusa i svi su veliki klubovi prolazili kroz teška razdoblja.

Zna li Tudor, primjerice, da Liverpool koji spominje gotovo ništa nije osvojio između 2005. i 2019. ili da prvak Engleske nije bio od 1990. do 2020. godine? Trenutna razina Juventusa svima je jasna, nema realnih nada za naslov, a četvrto mjesto je vjerojatno i maksimum. No, to ne znači da ne treba postojati volja za pomicanjem granica i rastom.

Dobre igrače treba poticati da vrate Juve na vrh, a ne da se razvijaju kako bi pobjegli. Sugerirati Cambiasu da se poboljša kako bi otišao u neki europski top klub negativna je i kontraproduktivna poruka, tim više što je izrečena u rujnu.

Usporedba s Interom

Ako je Tudor tom nesretnom izjavom htio naglasiti ekonomski jaz između Juventusa i europskih velikana, napravio je još jednu pogrešku. U posljednje tri godine Inter je dvaput igrao finale Lige prvaka, izbacujući momčadi sa znatno većim budžetima. To je uspio jer je njihov trener, Simone Inzaghi, nevjerojatno puno radio na mentalitetu.

Odbijanje poraza rađa se u glavi prije nego u nogama. Inzaghi je bio ismijavan kada je rekao da se Inter ne smije odreći nijednog od tri sezonska cilja, no na kraju je navijačima pružio nezaboravne emocije. Prenio je hrabar mentalitet i promijenio nedavnu povijest kluba. Njegovi igrači danas su sretni što ostaju u crno-plavom dresu i ne razmišljaju o Realu, Cityju ili Liverpoolu, iako bi na to imali puno više prava od Cambiasa.

Tudorova bi ambicija trebala biti da jednog dana ostavi Juve na višoj razini nego što ga je zatekao.

Zadovoljstvo prosječnošću

Možda Tudor niskim ciljevima želi skinuti pritisak s momčadi koja ima očitih tehničkih i karakternih ograničenja. Ipak, i njegove izjave nakon remija s Atalantom djeluju neprimjereno. "Bilo je to najbolje prvo poluvrijeme moje ere", rekao je, iako je ono završilo rezultatskim zaostatkom i skromnom igrom u napadu.

Je li Tudor zaista zadovoljan prikazanim protiv B sastava Atalante? Čak i da jest, je li prikladno to naglašavati nakon tri uzastopna remija? "Remitis", bolest koju ni Motta nije izliječio, pokazatelj je osrednjosti.

Juve se bori, ne predaje se, ali ne dominira. Prilagođava se i uvijek je na milosti i nemilosti protivnika, a čini se da se i Tudor, baš kao i igrači, zadovoljava tom provincijskom dimenzijom.

Odustajanje od pobjedničkih navika

Sve proizlazi iz kluba i njegovih projekata. U samo sedam godina Juve je od sna o Ligi prvaka s Cristianom Ronaldom došao do odricanja od bilo kakvih ambicija, osim one o četvrtom mjestu. Problem je što takvo razmišljanje utječe na svaki aspekt kluba. U sportu, ako stojiš, ideš unatrag.

Prijelazni rok, uvjetovan štednjom, pokazao je veliku konfuziju, puno nasumičnih napadača, nijedan krilni igrač unatoč Tudorovim taktičkim zamislima i nijedan igrač s karakterom koji bi povukao momčad. Čelnici kluba odmah bi potpisali četvrto mjesto, no povijest Juventusa nalaže nešto drugo.

Gubiti pokušavajući pobijediti dio je sporta, ali odricanje od ambicija je frustrirajuće i zarazno. Ako se klub prepusti osrednjosti, iz nje je teško izaći, a Tudorove melankolične riječi savršen su odraz tog smanjenja ambicija, navodi se u tekstu.