NEDAVNO smo javili da je USKOK odbacio kaznenu prijavu koju je zviždačica Maja Đerek podnijela protiv čelnih ljudi Državnih nekretnina te nekadašnjeg ministra Marija Banožića i premijerovog predstojnika Zvonimira Frke Petešića. USKOK je zaključio kako nema dokaza za brojna kaznena djela koja je Đerek prijavila. Prema njezinoj procjeni, zbog lošeg upravljanja državnom imovinom samo u njezinoj kaznenoj prijavi obuhvaćeno je oko dva milijuna eura štete napravljene državnom proračunu.

Iznenađujuća odluka USKOK-a

Odbačaj kaznene prijave USKOK je, na iznenađenje pravnih stručnjaka s kojima smo već razgovarali, odlučio poslati Nadzornom odboru Državnih nekretnina i dati im pravo da odluče hoće li nastaviti kazneni progon. Maja Đerek upozoravala je Nadzorni odbor na nepravilnosti, ali nisu reagirali. Da su joj prijavu odbacili, iz USKOK-a su Maji Đerek poslali obavijest, no ona nema pravo ništa više poduzimati. Doduše, dio nepravilnosti s kojima se povezuje bivšu i sadašnju ravnateljicu Renatu Sabo i Mirelu Habijanec USKOK je proslijedio Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu da ih istraži do kraja.

Index je pitao Nadzorni odbor Državnih nekretnina hoće li tražiti nastavak istrage, ali odgovor još nismo dobili. Nakon ovakvog raspleta za komentar smo zamolili Zlatu Đurđević, redovitu profesoricu Katedre za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu i vanjsku članicu saborskog Odbora za pravosuđe.

Problem kontrole rada državnog odvjetništva

"Ovaj slučaj ponovno stavlja u prvi plan jedan od najvećih problema hrvatskog pravnog sustava, potpuni izostanak kontrole nad radom državnog odvjetništva kada se radi o kriminalnim radnjama prema državnoj imovini. Jedini ovlašteni tužitelj u takvim slučajevima je državno odvjetništvo, a ako ono odbije progoniti, krivo procijeni dokaze, postupi nehajno ili zloupotrijebi svoj položaj štiteći osobe na vlasti, pravna zaštita time prestaje.

Prema našem Zakonu o kaznenom postupku, kada se odbaci kaznena prijava za kaznena djela protiv interesa države – a to su upravo slučajevi političke korupcije i zloupotrebe položaja – nema sudske kontrole, nema mogućnosti da 'žrtva' preuzme progon, jer je žrtva sama država, a ne postoji ni parlamentarni niti neovisni nadzor nad takvim odlukama.

Političari mogu lamentirati u Saboru i u javnosti, ali nitko nema pravo uvida u spis i procjene dokaza niti može provjeriti opravdanost odluke o odustanku od progona", ukazuje Zlata Đurđević.

Prema njezinim riječima, institucionalna i personalna ovisnost glavnog državnog odvjetnika o izvršnoj vlasti i vladajućoj većini u Hrvatskoj je očita jer ga imenuje i razrješava.

Sukob interesa i apsurd u postupanju

"Temelj svakog uređenog poretka jest da rad glavnog državnog odvjetnika, kada istražuje kriminal onih koji ga biraju, odnosno izvršne vlasti, a to su ne samo ministri već i sva druga tijela i ustanove države, podliježe kontroli neovisnog tijela", naglašava profesorica.

Tvrdi da je sporno to što je USKOK rješenje o odbačaju kaznene prijave dostavio Nadzornom odboru Državnih nekretnina kao "oštećeniku".

"Takvo tumačenje vodi sukobu interesa i apsurdu da bi Nadzorni odbor trebao pokrenuti kazneni postupak protiv vlastite uprave, dok bi ujedno snosio odgovornost za propuštanje nadzora.

Državne nekretnine d.o.o. jesu trgovačko društvo, ali njihovi prihodi i imovina pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu. Društvo posluje u skladu sa Zakonom o upravljanju nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a nadzor nad njim imaju Vlada i resorna ministarstva. Kada u takvom društvu odgovorne osobe počine kaznena djela poput nezakonitog pogodovanja, trgovanja utjecajem ili prijevare, oštećenik nije samo društvo, već država kao njegov vlasnik i korisnik prihoda.

Dakle državno odvjetništvo smatra da je u ovom slučaju Nadzorni odbor oštećen a ne proračun RH i svi građani koji u njega uplaćuju, iako je riječ o poduzeću, čiji prihodi su isključivo državno vlasništvo, a uprava i odgovorne osobe potencijalno su počinile kaznena djela na štetu samog poduzeća. Takvo postupanje nije samo arbitrarno i protivno osnovnim pravnim načelima, nego i pravno besmisleno.

Radi se o primjeru duboke sustavne slabosti u zaštiti javnog proračuna i borbi protiv korupcije. Kada se promatra u širem kontekstu, teško ga je protumačiti drugačije nego kao svjesno ostavljanje prostora za nekažnjivost političke korupcije", poručuje profesorica Zlata Đurđević.