NAČIN na koji komuniciramo sa svojim psima ključan je za odnos koji s njima gradimo. Već i osnovne poruke poput "Ne!" ili "Bravo!" pomažu psu da shvati što želimo. No, da bismo s ljubimcima dobro komunicirali, ne moramo se oslanjati samo na riječi. Svi sisavci, pa i ptice, koriste slične zvukove kako bi izrazili osjećaje i namjere, piše Psychology Today.

Još 1970-ih godina znanstvenik Eugene Morton otkrio je da mnoge životinje koriste univerzalne zvučne obrasce kako bi prenijele poruke poput "približi se" ili "ne dolazi". Taj je uvid pokrenuo brojna istraživanja o tome kako različite vrste proizvode i razumiju zvukove.

Životinjski zvukovi razlikuju se po nekoliko osnovnih obilježja: tonu, trajanju, učestalosti i boji zvuka. Na primjer:

• Duboki tonovi poput režanja znače prijetnju - poruka je: "Makni se."
• Visoki tonovi znače sigurnost - poručuju: "Možeš mi prići."
• Dugi zvukovi pokazuju promišljenu reakciju, dok su kratki zvukovi češće nagli i prolazni.
• Brzo ponavljanje ukazuje na uzbuđenje.

Zvuk može biti melodičan i blag ili grub i oštar, što također mijenja dojam koji ostavlja.

I psi razumiju naš ton glasa

Znanstvenici sa Sveučilišta Eötvös Loránd u Budimpešti istražili su mogu li psi instinktivno razlikovati osnovne ljudske tonove, čak i bez riječi. Vlasnici su u eksperimentu smjeli izgovarati samo slog poput "ba", ali su ton, naglasak i glasnoću mogli mijenjati. Cilj je bio usmjeriti psa, prema sebi ili prema mjestu gdje se nalazi poslastica, isključivo glasom, bez pokreta ili pogleda. Snimalo se kako ljudi spontano oblikuju zvukove i kako psi na njih reagiraju.

Kako psi razlikuju "da" i "ne"

Analiza je pokazala da psi jako dobro razlikuju pozitivne i negativne poruke, iako nisu koristili naučene riječi.

• Zvukovi koji su značili "ne" ili "prestani" bili su dublji, glasniji, dulji i grublji.
• Zvukovi koji su značili "da" ili "nastavi" bili su višeg tona, tiši, kraći i melodični, često izgovoreni u nekoliko ponavljanja.

To pokazuje da psi reagiraju na emocionalni ton glasa, a ne nužno na same riječi.

Prirodna sposobnost, a ne naučeno ponašanje

Zanimljivo je da sudionici nisu bili prethodno obučeni, već su instinktivno koristili tonove koji su odgovarali značenju koje su htjeli prenijeti. Autor Stanley Coren navodi i svoj primjer iz TV emisije "Dobar pas!", gdje su psi brže učili kada im se obraćalo veselim, pjevnim glasom.

Znanstvenici pretpostavljaju da ova sposobnost razlikovanja osnovnih poruka poput "da" i "ne" nije naučena, već prirođena. Čini se da su i ljudi i psi rođeni s instinktom za razumijevanje osnovnih emocija kroz zvuk.