IURI TAVARES, reprezentativac Zelenortskih Otoka, već nakon pet kola u SuperSport HNL-a pokazao je da je pojačanje za Varaždin. Krilni napadač, visok 191 centimetar, bio je najbolje ocijenjeni Varaždinov igrač u remiju protiv Dinama (2:2).

Sofascore mu je dao najvišu ocjenu kod domaćina, iako nije zabio ni asistirao ni kod jednog od dva gola.

Tavares ima 24 godine i rođen je u Lisabonu. Prošao je akademiju Benfice, no zbog prejake konkurencije nikad nije zaigrao za prvu momčad svog kluba iz djetinjstva. Preko Vittorije Guimaraes i Estorila stigao je u američki MLS prije godinu i pol dana. Za Charlotte je igrao redovito, skupio je 39 nastupa, no onda je na njegovo mjesto stigao Wilfried Zaha, bivši igrač Manchester Uniteda i Crystal Palacea.

Za Tavaresa je to značilo da mora potražiti novu sredinu ako misli igrati. Suigrač mu je u Charlotteu bio Kristijan Kahlina, koji mu je preporučio da dođe u Hrvatsku. Tavares je za Index opisao svoje dojmove iz Varaždina, SHNL-a te se prisjetio svojih nogometnih početaka. 

Odigrali ste sjajnu utakmicu protiv Dinama. Kakvi su Vaši dojmovi?

Svi smo dobro odigrali protiv Dinama. Ja sam dobio najbolju ocjenu, ali to se ne bi moglo dogoditi da nije bilo mojih suigrača. Ove sezone će nas biti teško pobijediti. Sve smo jači i mislim da možemo napraviti velike stvari u ovoj ligi.

Prije toga ste na Rujevici pobijedili Rijeku.

Pokazali smo u Rijeci da imamo kvalitetu u momčadi. Rijeka je odlično igrala. Utakmica je bila borbena, puna intenziteta. Zaslužili smo pobjedu.

Jeste li ipak očekivali malo više od hrvatskih prvaka?

Pa već znam što mogu očekivati. Kad sam stigao u Hrvatsku, nisam znao što očekivati, nisam znao ništa o ligi. No sad shvaćam da svaka ekipa ima kvalitetu. Svaka utakmica koju smo igrali ove sezone bila je teška. Protiv Rijeke sam imao samopouzdanje jer znam da je naša momčad dobra.

Igrate uglavnom na lijevoj strani, gdje je i Petar Bočkaj, koji je stigao iz Dinama. Kako Vam se sviđa takva postavka u igri?

Zasad funkcioniramo jako dobro. Razumijemo se. On je jako dobar igrač s kojim je lako igrati.

Kako je strancu kao što ste Vi doći u Hrvatsku? Pretpostavljam da ne znate jezik. Tko Vam je najviše pomogao da se adaptirate?

Neznanje hrvatskog jezika čak i nije problem jer s engleskim možeš razumjeti svoje suigrače. Svi su mi pomagali. Ne samo ljudi iz kluba, već i ostali izvan njega. U Hrvatskoj žive pristojni i dragi ljudi. Za mene je bilo lako naviknuti se na život u Hrvatskoj.

Prepoznaju li Vas već na ulici?

Da, neki me prepoznaju, neki se žele fotografirati sa mnom, neki me zaustave da bi razgovarali sa mnom. Nevjerojatan je to osjećaj. Vrlo su dragi. Sretan sam ovdje i mislim da ću napraviti velike stvari.

Stižete iz MLS-a, gdje ste redovito igrali za Charlotte, a onda odjednom pali u drugi plan. Što se dogodilo?

Prva je godina u Americi za mene bila dobra. Druga nije bila onakva kakva sam htio da bude. Tako je to nekad u nogometu. Izgubio sam mjesto jer je došao Wilfried Zaha. Nisam više mogao upasti jer je on zbilja dobar igrač i veliko ime.

Bili ste u istoj momčadi s hrvatskim golmanom Kristijanom Kahlinom. U kakvom ste odnosu s njim?

Kristijan je moj velik prijatelj. Sjajna osoba i sjajan golman, jako ga poštujem. Pomogao mi je i motivirao me. Nagovarao me da odem u Hrvatsku i on je dijelom zaslužan za ovaj transfer u Varaždin. Pričao mi je puno o Hrvatskoj, o ligi, o ljudima i običajima. Govorio je istinu i to sad vidim. Sretan sam jer sam tu.

Kako biste usporedili nogomet u MLS-u i SHNL-u?

Iskreno, u Americi raste razina nogometa iz godine u godinu. Ali Europa je Europa, za mene je teško to usporediti. U MLS-u imate visok intenzitet, snažne i brze igrače. Ali zato moraju davati velik novac da dovedu kvalitetne igrače.

U Hrvatskoj igramo protiv momčadi koje imaju izražen identitet na terenu i izvan njega. U Americi imate tri-četiri ekipe koje imaju prepoznatljivu, kombinatornu igru. Drugi igraju samo na silinu.

Prošli ste Benficinu akademiju, tvornicu sjajnih igrača. No velik broj ne uspije nikad doći do prve momčadi. Kako Vam je bilo biti dio tog kolektiva?

Bile su to moje najbolje godine. Počeo sam trenirati u Benfici s osam godina. Bilo je sjajno, dali su mi sve. Zbog Benfice sam ovakav igrač i osoba. Ništa mi nije nedostajalo. Igrao sam s mnogim dobrim igračima.

Neki danas igraju na visokoj razini, drugi ne. Najpoznatiji iz moje generacije je Goncalo Ramos, koji danas igra za PSG. Tu je i Tiago Dantas iz Rijeke. S njim sam igrao svoju zadnju utakmicu za Benficu. Sjećam se, on je nosio broj osam, a ja deset.

U Benfici je konkurencija velika, u prvu momčad ulaze samo igrači najviše klase.

Točno. U Benfici znaš da ti je svaki suigrač vrhunski igrač. Ako si u Benfici, jak si igrač. Moraš se boriti za svoju poziciju. Konkurencija je ogromna.

Odlučili ste igrati za Zelenortske Otoke iako ste rođeni i odrasli u Portugalu?

Moja obitelj je sa Zelenortskih Otoka pa sam odlučio igrati za njih. Iako mi je i majka rođena u Portugalu, a otac u Sv. Tomi i Principu (mala otočna država na zapadu Afrike op.a.).

Kako Vam se sviđa hrvatska kultura i kako se razlikuje od portugalske?

Kulture su različite, ali ne toliko. Na primjer, kad odem u trgovinu, hrana je slična kao u Portugalu. Isto vrijedi i za restorane. Portugalci i Hrvati žive slično. U Europi smo i imamo sličan način života. Portugalci, Španjolci, Francuzi... Sve je to otprilike isto kad usporedite s Hrvatskom.

Kako Vam se sviđa Hrvatska glazba?

Slušam je svaki dan dok treniramo. Drugačija od onog na što sam navikao. Ne sviđa mi se hrvatska glazba, ali poštujem je. To je dio hrvatske kulture. Ima nekih pjesama koje mogu poslušati. No jako je različita od portugalske glazbe.

Da završimo s nogometom, kakvu sezonu očekujete do kraja?

Puni smo samopouzdanja. Znamo da ćemo na svom stadionu biti jako dobri i prijetnja svima. Ova momčad Varaždina ima kvalitetu. Veselim se novim utakmicama.