JACK Trbosjek ostaje jedna od najvećih enigmi u povijesti kriminala, serijski ubojica čije su brutalne radnje potresle viktorijanski London i još uvijek intrigiraju ljude diljem svijeta. Ubojstva u siromašnom kvartu Whitechapel 1888. godine nisu samo priča o nasilju, već i o društvenim problemima, medijskoj histeriji i beskrajnim teorijama koje su se razvile tijekom stoljeća. Ova priča počinje s otkrićem prvog tijela, a nastavlja se kroz kontroverze koje i danas hrane maštu istražitelja.

Otkriće prve žrtve

Bila je to mračna noć 31. kolovoza 1888. godine kada je London zaspao pod teškim slojem magle i siromaštva. U uskoj uličici Buck's Row, danas poznatoj kao Durward Street u Whitechapelu, radnik po imenu Charles Cross krenuo je na posao oko pola četiri ujutro.

U tami je primijetio nešto što je izgledalo kao hrpa stare odjeće naslonjene na zid. Kada se približio, shvatio je da je to tijelo žene. Bila je to Mary Ann Nichols, poznata i kao Polly, 43-godišnja prostitutka koja je živjela na rubu društva, mučena alkoholizmom i nestabilnim životom.

Njezino tijelo bilo je strašno unakaženo: vrat joj je bio prerezan dubokim rezovima, a trbuh otvoren, otkrivajući unutarnje organe. Nije bilo znakova borbe, što je upućivalo na to da je napad bio brz i neočekivan. Cross je pozvao drugog prolaznika, a ubrzo su stigli policajci. Liječnik je potvrdio da je smrt nastupila nedugo prije otkrića, vjerojatno od gubitka krvi.

Ovo je bio početak serije ubojstava koja će uskoro dobiti ime po tajanstvenom ubojici, a Polly Nichols smatra se prvom kanonskom žrtvom Jacka Trbosjeka. U to vrijeme Whitechapel je bio prepun siromaštva, prostitucije i kriminala, što je omogućilo ubojici da djeluje neopaženo u sjenama grada.

Zanimljive i kontroverzne činjenice

Priča o Jacku Trbosjeku nije samo niz ubojstava, već prava mreža misterija koja je obilježila viktorijansko doba. Ono što je posebno zanimljivo jest kako je ubojica uspio ostati neotkriven usprkos intenzivnoj potrazi policije i medijskoj pažnji.

Pet žrtava - Polly Nichols, Annie Chapman, Elizabeth Stride, Catherine Eddowes i Mary Jane Kelly - ubijene su u razdoblju od samo nekoliko mjeseci, a svako ubojstvo bilo je sve brutalnije, s uklanjanjem organa poput maternice ili bubrega, što je upućivalo na to da ubojica ima nekakvo medicinsko znanje.

Kontroverzno je pitanje broja žrtava: neki vjeruju da ih je bilo više od pet, možda čak i jedanaest, ali policija je službeno povezala samo ovih pet. Još veća kontroverza okružuje pisma koja su navodno slana policiji i novinama – poput slavnog "Dear Boss" pisma iz rujna 1888., u kojem se ubojica prvi put potpisao kao Jack Trbosjek, ili "From Hell" pisma koje je navodno sadržavalo pola bubrega jedne žrtve.

Mnogi stručnjaci danas vjeruju da je većina tih pisama bila lažna, djelo novinara koji su željeli povećati prodaju novina, što je dodalo slojeve medijske manipulacije cijeloj priči. Zanimljivo je i kako je slučaj odražavao društvene probleme tog vremena: siromaštvo, eksploatacija žena i neefikasnost policije, koja nije imala moderne forenzičke metode.

Teorije zavjere idu i dalje, uključujući navodne veze s kraljevskom obitelji ili masonima, što je učinilo priču vječnom temom za knjige, filmove i rasprave. Brutalnost i neuhvatljivost ubojice stvorili su mit koji i danas fascinira, ali i podsjeća na mračne strane ljudske prirode.

Potencijalni sumnjivci kroz povijest

Tijekom godina više od stotinu osoba predloženo je kao mogući Jack Trbosjek, a svaka teorija donosi svoju priču i dokaze, iako nijedna nije definitivno dokazana.

U viktorijansko doba policija je sumnjala u ljude poput Montaguea Johna Druitta, mladog odvjetnika koji je počinio samoubojstvo ubrzo nakon posljednjeg ubojstva, a čiji je slučaj povezan s činjenicom da su ubojstva prestala nakon njegove smrti.

Još jedan rani sumnjivac bio je Aaron Kosminski, poljski Židov i brijač koji je patio od mentalnih problema i bio je identificiran od strane svjedoka, a nedavne DNK analize ponovno su ga stavile u fokus. Michael Ostrog, ruski kriminalac i prevarant, također je bio na listi, iako se kasnije pokazalo da je bio u zatvoru tijekom nekih ubojstava.

Kroz povijest teorije su postajale sve maštovitije: Prince Albert Victor, unuk kraljice Viktorije, optužen je zbog navodne tajne afere s prostitutkom, što je dovelo do teorija o kraljevskoj zavjeri. Čak je i pisac Lewis Carroll, autor "Alise u zemlji čudesa", bio optužen na osnovu anagrama iz njegovih djela, iako to nema stvarnih dokaza.

U modernije doba James Maybrick, bogati trgovac pamukom, postao je popularan nakon otkrića navodnog dnevnika u kojem priznaje ubojstva, a Carl Feigenbaum, njemački moreplovac, optužen je zbog sličnih zločina u Americi.

Nedavno su se pojavile teorije o Francisu Craigu, mužu jedne žrtve, koji je navodno bio ljubomoran. Svaki sumnjivac donosi djelić slagalice, ali nijedan nije konačno riješio misterij.

Je li slučaj još uvijek aktivan?

Iako je slučaj Jacka Trbosjeka službeno zatvoren prije više od stoljeća, bez ikakve aktivne policijske istrage, on i dalje živi u svijesti javnosti i među entuzijastima. Policija Metropolitan u Londonu prestala je aktivno istraživati ubojstva nakon 1892. godine, a većina dokaza izgubljena je ili uništena tijekom vremena, uključujući i forenzičke uzorke koji bi danas mogli biti korisni.

Međutim, moderna tehnologija poput DNK analize dovela je do novih tvrdnji: na primjer, 2014. godine jedan istražitelj tvrdio je da je identificirao Aarona Kosminskog na osnovu DNK sa šala jedne žrtve, a nedavne studije iz 2025. godine ponovno su potvrdile slične zaključke, iako su oni kontroverzni i nisu službeno prihvaćeni.

Amaterski istražitelji, povjesničari i autori i dalje kopaju po arhivama, a slučaj je postao dio kulture – od tura po Whitechapelu do dokumentaraca. No, bez novih dokaza, vjerojatno će ostati neriješen, hraneći maštu generacija koje dolaze.