POVIJEST Zulua, jednog od najbrojnijih naroda Južne Afrike, obilježena je hrabrošću i ratničkim vještinama. Njihovo kraljevstvo, predvođeno dinastijom koju je osnovao legendarni kralj Shaka Zulu, suočilo se s velikim izazovima tijekom 19. stoljeća zbog kolonijalnih ambicija europskih sila. Ključni trenutak u njihovoj borbi za neovisnost dogodio se 28. kolovoza 1879. godine, kada su Britanci zarobili posljednjeg neovisnog kralja Zulua, Cetshwaya kaMpande, označivši kraj samostalnog Zululanda.

Pozadina Anglo-zulskog rata

Tijekom 1870-ih, Britansko Carstvo nastojalo je proširiti svoj utjecaj u Južnoj Africi, djelomično kako bi osiguralo kontrolu nad rudnicima dijamanata i strateškim teritorijima. Zululand, smješten između britanskih kolonija i burskih republika, postao je meta zbog svoje vojne snage i neovisnosti.

Kralj Cetshwayo, nećak Shake Zulua, vladao je kraljevstvom koje je bilo poznato po discipliniranoj vojsci i složenoj organizaciji. Britanski povjerenik za Južnu Afriku, sir Henry Bartle Frere, tražio je izgovor za rat, optužujući Zulue za pogranične sukobe. Godine 1878. postavio je ultimatum Cetshwayu, zahtijevajući raspuštanje zulske vojske, što je kralj odbio, smatrajući to uvredom i prijetnjom svojoj suverenosti.

Zului iznenadili i potukli Britance

Anglo-zulski rat započeo je u siječnju 1879., kada su britanske snage, predvođene lordom Chelmsfordom, napale Zululand. Zului su iznenadili Britance u bitci kod Isandlwane 22. siječnja 1879., gdje je oko 20.000 zulskih ratnika porazilo britansku kolonu od oko 1800 vojnika.

Ova bitka, u kojoj je poginulo oko 1300 Britanaca, bila je najteži poraz koji je britanska vojska doživjela od tehnološki slabije opremljene domorodačke vojske. Pobjeda je pokazala snagu zulske vojske, ali je potaknula Britance na agresivniji pristup.

Bitka kod Ulundija i zarobljavanje Cetshwaya

Nakon poraza kod Isandlwane, Britanci su reorganizirali svoje snage i krenuli u odlučujući pohod. Ključna bitka odigrala se 4. srpnja 1879. kod Ulundija, prijestolnice Zulua. Britanske snage, koristeći napredno oružje poput Gatling strojnica i topova, formirale su četverokutnu formaciju koja je omogućila učinkovitu obranu i napad.

Zului, naoružani uglavnom kratkim kopljima (assegai) i štitovima, nisu mogli probiti britansku liniju i pretrpjeli su teške gubitke. Nakon pobjede, Britanci su spalili Ulundi, čime je simbolički slomljena moć Zulua.

Cetshwayo je pobjegao, ali su ga Britanci uhvatili 28. kolovoza 1879. u blizini rijeke Ngome. Zarobljen je i protjeran u Cape Town, a kasnije u London. Ovaj događaj označio je kraj neovisnog Zululanda, jer su Britanci podijelili teritorij na manje upravne jedinice pod kontrolom lojalnih poglavica.

Posljedice i naslijeđe

Zarobljavanje Cetshwaya i pad Zululanda imali su dalekosežne posljedice. Britanska kolonijalna vlast učvrstila je svoju dominaciju u regiji, a zulski narod izgubio je političku neovisnost. Cetshwayu je 1883. dopušten povratak u Zululand, ali pod strogim britanskim uvjetima, što je dovelo do unutarnjih sukoba i njegove smrti 1884.

Ipak, zulska kultura i identitet ostali su snažni, a njihova borba protiv kolonijalizma inspirirala je buduće generacije. Danas su Zului najbrojniji narod Južne Afrike, a njihova povijest ostaje simbol otpora.