SJEĆATE li se kad ste zadnji put gledali romantičnu komediju? A dobru romantičnu komediju? Ne ide, ha? Nije ni čudo da ne ide jer je romantična komedija kakvu je pamtimo, s Juliom Roberts i Hughom Grantom ako je bolja ili s Kate Hudson i Matthewom McConaugheyjem ako je lošija, zapravo odavno izumrla, samo što nismo odmah primijetili. Dobro, bio je ove godine u kinima i novi nastavak Bridget Jones, no to je tek cijeđenje posljednjih kapi vitalnosti iz žanra u nestajanju.

Zaista nije riječ o sladunjavom rom-comu

Ipak, vječiti optimisti među ljubiteljima rom-coma sigurno su se ovih dana trznuli na naslov Spoj iz snova, koji zaista ne može biti ništa drugo doli romantična komedija. Ipak, iako se promidžbena kampanja filma trudi film svesti na klasični rom-com s ljubavnim trokutom, u kojem se glavna junakinja mora odlučiti između materijalizma i idealizma, odnosno između love i ljubavi, pa su čak i naslov iz marksističkog (Materialists) pretvorili u tipični sladunjavi rom-com naslov (Spoj iz snova), ovdje zaista nije riječ o takvoj romantičnoj komediji.

I to ne samo zato što prva polovica filma nije romantična, a druga nije komična, već i stoga što se ispod fasade ljubića krije nimalo benigna društvena satira i kritika nezgodnog običaja kapitalizma da baš sve prije ili kasnije pretvori u robu, pa čak i ljubav. U najmanju je ruku riječ o tome da je Spoj iz snova ipak nešto sofisticiraniji i britkiji tip romantične komedije nego što smo navikli.

Ljubavni trokut 

Djevojka Lucy (Dakota Johnson) uspješna je matchmakerica (hrvatski – provodadžijka) o čemu svjedoči deveto vjenčanje za koje je zaslužna, no baš kao što su kod postolara najgore cipele, tako je i njezin ljubavni život lošiji čak i od života njezinih klijenata. Ipak, na spomenutom vjenčanju Lucy upoznaje bogatog i zgodnog brata mladoženje, Harryja (Pedro Pascal), koji joj se vrlo šarmantno upucava, dok im piće poslužuje John (Chris Evans), Lucyn bivši s kojim je prekinula jer je vječno švorc. John je još uvijek wannabe glumac koji u očekivanju prave uloge radi kao konobar i živi s dvojicom cimera.

Problem je u tome što iz ovog klasno nabijenog ljubavnog trokuta Lucy ne može izaći na način na koji inače rješava profesionalne izazove. Naime, kad spaja ljude, Lucy provodi klasičnu SWOT analizu kandidata, provjerava sve njihove kvalitete i slabosti prije nego što ih pošalje na dejt. Stoga su jako duhoviti dijelovi filma u kojima Lucy i njezina šefica profesionalno razgovaraju o pojedinim klijentima koristeći klasičnu poslovnu terminologiju poput ciljne publike, tržišta, tržišnih niša i jednoroga…

"Brak je poslovni sporazum (business deal) i oduvijek je to bio", kaže Lucy, no kad se počne ponašati prema vlastitim savjetima te prihvati udvaranje gore spomenutog jednoroga Harryja – frajer poput njega, zgodan, visok, s vlastitom kosom, bogat, šarmantan, senzibilan, s penthausom u Tribeci, na tržištu muškaraca smatra se jednorogom – shvatit će da ekonomija dejtanja ipak nije baš tako banalna. Dijalektički materijalizam smatra da se sve promjene u društvu događaju kao posljedica promjena materijalnih uvjeta, a ne tek pukim djelovanjem svijesti i ideja, no čak će i cinična, samoproklamirana materijalistica morati priznati da, kad je o ljubavi riječ, marksistička teorija i Lucyna praksa ne drže vodu.

Redateljica filma i sama je bila matchmakerica

Celine Song, Njujorčanka s kanadskom putovnicom i korejskim podrijetlom, privukla je prije dvije godine mnogo pažnje svojim hvaljenim debitantskim filmom Prošli životi (Past Lives), minimalističkom melodramom koju je teško klasificirati kao ljubavnu, već možda prije "hipotetičkim ljubićem", budući da se bavi višedesetljetnim odnosom dvoje ljudi, prijatelja iz djetinjstva koji su mogli postati i ljubavnici, samo da se život nekako drugačije odvio.

Film je bio nominiran za Oscara u kategorijama najboljeg filma i najboljeg originalnog scenarija, no ništa u njemu nije ukazivalo da bi Song mogla snimiti film kakav je Spoj iz snova. Naime, dok se poetika Prošlih života gradila na onome što je potisnuto i neizgovoreno, novi je film sav u brbljanju, ništa ovdje ne ostaje neizgovoreno, a ipak se ne doima isfabriciranim, već na sličan način kao i Prošli životi ostavlja dojam iskrenosti i autentičnosti.

Vjerojatno je razlog tome što je i sama Song neko vrijeme, prije nego što je počela pisati za kazalište, radila kao provodadžijka, pa nema razloga sumnjati u vjerodostojnost prikazanog. Iz vlastitog iskustva očito crpi dosta duhovitih momenata, osobito kad je riječ o suludim popisima uvjeta i želja svojih klijenata, od fizičkih atributa, statusa, kvadrature nekretnina, stanja na računu i drugih posebnih želja koje pred bračne posrednike postavljaju zahtjevni klijenti.

Kraj je prilično predvidljiv

Pokušavajući shvatiti kako se zapravo kemijaju ljudski odnosi, film prolazi luk od teškog cinizma i krajnje komodifikacije ljubavi pa sve do idealizma i pri tome relativno uspješno izbjegava upasti u zamku naivnosti i banalnosti. Problem s takvom strukturom tek je u tome što je iskusnijem gledatelju jasno da je to jedini način na koji se dramaturgija filma može razvijati, pa je i završetak prilično predvidljiv.

Kome to ne smeta, može uživati u inteligentnoj i britkoj komediji u prvom dijelu te solidnoj ljubavnoj drami u drugom dijelu filma. U oba, međutim, dominira nikad bolja Dakota Johnson koja je prisutna gotovo u svakom kadru filma, dok su Pedro Pascal i Chris Evans ovdje tek solidni vodonoše.

Film je to koji, kao možda nijedan prije, otvoreno i nedvosmisleno, štoviše cinično, ljubav tumači kao robu koja ima svoju vrijednost na tržištu da bi je zatim, u zadnji čas, nekim čarobnim štapićem ponovno vratio u originalno agregatno stanje, u stanje obične, staromodne i romantične ljubavi. Bajka, naravno, ali vraški pametna i duhovita bajka.

Ocjena 7,5