U HRVATSKOJ postoji niz dugogodišnjih tradicija koje je vrlo teško iskorijeniti iako bi do sad već odavno trebale biti stvar daleke prošlosti. Jedna od tih kompletnih besmislica je neobjašnjivi poriv da tražimo zabrane koncerata izvođača koji nam se ne sviđaju. I nije ovo karakteristično hrvatska pojava niti nešto što je vezano za lijeve ili desne.

Svi to rade, ali postoje razlike.

>>Udruge branitelja traže zabranu nastupa Lepe Brene na Krku, prijete prosvjedima

Mile voli disko, ali neka zaboravi hrvatski disko!

Primjerice, Katarina Peović bi zabranjivala koncert jer smatra da Onaj Čije Ime Nećemo Spominjati Bez Konkretnog Razloga "zagovara genocidne politike i mržnju prema drugima". S druge strane imamo braniteljske udruge koje bi radile isto to, ali s Bajagom i Brenom jer... više se ni ne trude dati opravdan razlog. Jednostavno zaprijete, koncert se ne održi i dogodine učine isto. 

>>Peović: Thompson širi mržnju. Koncert treba zabraniti

I dok je konačni cilj obje strane u načelu identičan, metode i potencijalni ishod uvelike se razlikuju. U slučaju Katarine Peović u 10 od 10 situacija ne dogodi se ništa jer KP je politički ekvivalent stabla koje je palo u šumi i nitko tome nije svjedočio.

>>Otkazan Bajagin koncert u Solinu. Organizatori nisu mogli podnijeti pritiske?

U slučaju braniteljskog šatro-domoljubnog reketarenja, stvari se dogode, koncerti se otkažu i morate se zapitati zašto je "ne" uz potencijalni aneks odgovoru "LOL, ne" postao toliko nezamisliv kada vam branitelji zaprijete prosvjedom? U slučaju Brene tu je bila i prijetnja "drugim radnjama utemeljenima na zakonit način", ali morate se zapitati što će se dogoditi ako ovoj ekipi jednostavno odgovorite: "Ne. Radite što god mislite da trebate, ali nećete nas maltretirati svojim lijenim argumentima".

Jer ovo što rade upravo je to. Lijeno. Bezidejno. Dosadno.

Ni u slučaju Bajage ni Brene, nitko se više ni ne trudi nego samo zaprijete i ekipa se pokunji od straha da se ne dogodi nešto gore. Ali što je to što bi se moglo dogoditi? Postoji li legitiman strah da termin "druge radnje" obuhvaća i one koje nisu zakonski utemeljene? Ako ne postoje, sve pet.

Prosvjedujte, pišite, žalite se i bojkotirajte koncert. Međutim, ako postoje, što točno namjeravate? Fizički napadati posjetitelje, pucati, anonimno zivkati policiju s bombaškim prijetnjama ili učiniti nešto još gore jer Mile možda voli disko, ali neka si prekriži hrvatski disko? 

Katarina šumom (i gorama), a udruge drumom

Drugim riječima, antikoncertni apeli braniteljskih udruga u normalnom bi društvu trebali nositi istu težinu kao i apeli Katarine Peović. Dakle, šuma, drvo, timber, tres, nikog nema, nitko nije čuo, nikog nije briga.

Zašto hodamo po jajima u ovom slučaju? Čega se organizatori boje? Imaju li razloga bojati se? Ako postoji prijetnja, postoje i zakoni. Teoretski. U redu, svi znamo da ovo zvuči smiješno, ali reakcija javnosti na branitelje koji prijete vlastitom narodu zato što idu na "pogrešne koncerte" trebali bi izazvati daleko veće reakcije od ovih.

I dok bilo tko ima svako pravo prosvjedovati, bojkotirati i gunđati protiv apsolutno svega, koji su točno zakonski temelji da tražite zabranu bilo kojeg od ova dva koncerta? Ustav RH, za koji ste se dijelom i borili, izričito jamči "slobodu mišljenja i izražavanja misli", što posebno obuhvaća "slobodu govora i javnog nastupa". Ustav također izričito zabranjuje cenzuru.

Neoprostiv krimen Bajage Malog Knindže

Ustav dopušta ograničenje prava, ali pod strogim uvjetima. Prema Članku 16., to je moguće samo zakonom radi zaštite prava drugih, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja. Ključno je da svako takvo ograničenje "mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju".

Najrelevantniji za ove slučajeve je Članak 39., koji zabranjuje i čini kažnjivim "svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti". Ovo postavlja vrlo visok prag za zabranu. Država bi trebala dokazati da sam koncert ili nastup umjetnika predstavlja aktivno poticanje na mržnju ili nasilje.

Ne postoje dokazi da glazba Bajage ili Lepe Brene sadrži tekstove koji bi zadovoljili ovaj visoki prag. Prigovori se temelje na percipiranim prošlim postupcima umjetnika ili njihovom simboličkom identitetu, a ne na sadržaju same izvedbe. Stoga bi formalna državna zabrana temeljena na Članku 39. bila pravno vrlo upitna i vjerojatno bi bila osporena pred sudovima.

I da se razumijemo, sve ovo je kompletno suludo objašnjavati bilo kome jer nitko pametan ne misli da ovdje postoje zakonske osnove, a još manje smisla ima objašnjavati udrugama čiji se argumenti za zabranu mogu svesti na: "Brena, ona fotka, a Bajaga... nešto što nije istina i za što uporno nemamo dokaze, ali nije ni bitno jer mi samo ne bi da on nastupa".

Portal Narod je kao Dokaz A izvukao Čorbinu pjesmu Samo sloga Srbina spašava u kojoj pjevaju protiv bombardiranja Srbije, a na kojoj gostuje i Bajaga. Realno, najveći krimen te pjesme je to da postoji i Bajaga je prvi koji bi protiv nje trebao prosvjedovati, ali za svakog s funkcionalnom četvrtinom mozga, to je osjetno manje problematičan potez od onih za koje ga godinama optužuju.

Tanka je granica između "sebe" i "srbe"

I svima nam je jasno da se branitelje u današnje vrijeme percipira kao "čuvare istine o Domovinskom ratu i temeljnih vrijednosti države", a i oni sami sebe tako vide, ali što je ovo?

Nakon Siska dogodio se i Solin i u ovom drugom slučaju gradske vlasti su popustile iako su i sami svjesni da ova ekipa lupa gluposti. Jednostavno su popustili i obrazložili da "ne žele da bilo koji glazbeni događaj postane povod za podjele ili sukobe". Ukratko, svi glazbenici danas-sutra mogu biti taoci braniteljskih udruga koje... nekog štite od... sebe samih? 

I morate voljeti ovu poremećenu logiku. Dakle, koncertom su ugroženi isključivo branitelji koji žele da se koncert zabrani jer im Bajaga "diže tlak", a organizatore mole da usliše njihove molbe da se, nedajbože, ne dogodi nešto puno gore od visokog tlaka. Tko bi mogao izazvati te eventualne probleme?

Puno je potencijalnih opasnosti, ali za potrebe ovog razgovora, neka to bude netko čije ime počinje s "b", a završava s "raniteljske udruge". 

Braniteljske udruge uzele su nepoderiv pristup Ilije Čvorovića i rekle: "Smemo li nešto da vas zamolimo? Pomozite nam da vas ne ubijemo!" I mi smo im pomogli jer jedina alternativa je reći "ne" i na leđa si natovariti domoljubni reket ne samo za ovu priliku već vjerojatno i svaki puta kada odlučite organizirati bilo što, a apsolutno NITKO vam neće držati leđa jer sve ove "domoljubne" kampanje tako funkcioniraju.

A ako se grad ne odupire, neće ni vlasnici klubova. I u normalnoj situaciji od ovakvih bi vas gluposti čuvala država, ali ovdje se, nažalost, vraćamo na "normalno".

Sve je ovo potpuno normalno za društvo koje stoji na mjestu i po tko zna koji puta vodi raspravu o braniteljima i Bajagi, ali apsolutno abnormalno za sve one koji bi u 2025. voljeli da iz 1993. pređemo... pa ako ne u rane dvijetisućite, barem u 1999.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.