DINAMOVA rekonstrukcija u samo jednom prijelaznom roku bliži se kraju. Nakon gotovo 30 odrađenih transfera i odlazaka praktički svih nositelja igre preostala su dva tjedna do službene premijere novog Dinama pod vodstvom Zvonimira Bobana i Darija Dabca.

Ako ne dođe izvanserijska ponuda koju se ne smije propustiti, bilo da je riječ o ulaznom ili izlaznom transferu, preostali su tek detalji. Dinamo nije odustao od Mihe Zajca s kojim su pregovori u uznapredovaloj fazi, a nada se i da će se riješiti ugovora još nekolicine igrača koje je ocijenio viškom.

Pomalo zamarajući mercato u kontekstu Plavih došao je blizu kraja mnogo ranije nego inače, a sada će se konačno početi govoriti o nekim drugim stvarima – procesima, igri i idejama Marija Kovačevića.

S obzirom na kadar nameće se nekoliko pitanja koja mogu biti problematična. Što se tiče taktike, ono koje je ključno glasi: je li Dinamo napravio selekciju za sasvim drugu formaciju od one koju je tražio?

Koji je kadrovski problem u obrani?

Dinamo ima dva sustavna problema u igri koja se, barem zasad tako izgleda, kadrovski nisu riješila. Prvi se tiče obrambene faze igre. Dinamo je prošle sezone bio prosječan SuperSport HNL klub po broju primljenih golova.

Imao je velikih problema s reakcijama na izgubljenu loptu, povratnom trkom i svim drugim elementima defenzivne tranzicije. Trener Kovačević može to kompenzirati agresivnijim i organiziranijim presingom, ali upitno je ima li Dinamo jednog, a kamoli dva stopera koji u kontinuitetu mogu držati visoku liniju i braniti ogroman prostor jednom kada se lopta izgubi.

Koji je kadrovski problem u napadu?

Glavni kadrovski problem u napadu jest taj što Dinamo nije doveo dokazano krilo koje je driblerski moćno na postavljenu obranu. Dario Špikić, Mateo Lisica i Arber Hoxha mogu raditi razliku, ali im treba više prostora, dok je Cardoso Varela dijete koje se tek treba igrački i ljudski razviti.

Na pripremnim utakmicama na krilnim su pozicijama igrali Gabriel Vidović i Luka Stojković. Njih navike uvlače u sredinu terena, po navikama su lutalice, lucidni, ali taktički nedovoljno disciplinirani igrači da bi bili klasične osmice koje igraju od jednog do drugog šesnaesterca.

To su igrači koji definitivno mogu raditi razliku, ali od njih se ne može očekivati da će širiti igru u završnici, već će se uglavnom uvlačiti centralno kako bi kombinirali. Kovačević i ovaj problem može riješiti taktički tako da podigne bekove, a spusti Josipa Mišića ili Gonzala Villara koji bi pružali potporu stoperima.

Je li Dinamo selektirao idealne igrače za drugu poziciju?

Ipak, nameće se rješenje koje bi moglo sakriti većinu Dinamovih mana. Plavi će gotovo sigurno igrati sezonu u formaciji s četiri igrača u zadnjoj liniji, ali igra s trojicom u zadnjoj liniji mogla bi mnogo bolje odgovarati ovom kadru.

Treći stoper dao bi dozu stabilnosti zadnjoj liniji. On bi mogao igrati kao korektor u tranziciji koji bi po potrebi iskakao i u veznu liniju ako se suparnički igrač zavuče iza leđa veznoj liniji. Dominguez je sjajan u igri nogom i njegove lopte u izgradnji napada trenutačno su ključan razlog zbog kojeg je došao u Dinamo.

Kao bočni stoper imao bi veću ulogu u organiziranju igre i izbjegle bi se scene iz zadnje dvije sezone u kojima je Dinamo playmakerski nemoćan onda kad netko odigra dobro flastera na Mišiću. 3-5-2 ili varijacija na temu odgovarala bi i bekovima. I Gabrielu i Vinlofu igra je u napadu mnogo veći forte nego obrana, a ovime bi dobili veću slobodu u igri.

Jedan od glavnih problema Kulenmovića prošle sezone bila je ozljeda Petkovića koji je s njega odvlačio fokus obrane, a on i Beljo mogli bi biti sjajan par. Igrače poput Vidovića i Stojkovića moglo bi se relativno lako uklopiti u sredinu terena (ili na poziciju drugog napadača) gdje i vole igrati, a da pritom geometrija momčadi bolje funkcionira.

Treba li Boban popustiti pred svojim prvim velikim potezom u Dinamu?

Prva dva velika poteza Bobana otkad se vratio u Dinamo ticala su se dugoročnih procesa. Definirao je da sve Dinamove mlade ekipe igraju 4-3-3 formaciju koju smatra optimalnom za razvoj igrača, a zatim je na mjesto Škole nogometa doveo Alberta Capellasa, bivšeg šefa La Masije, meke spomenutog sustava i razvoja igrača.

Dinamo dugo nije imao jasnu ideju kako želi igrati i koji bi put klub trebao odabrati u sportsko-strateškom smislu pa je odluka da se uvede bilo kakav sustav plebiscitarno pozdravljena. S druge strane, Kovačević bi se vrlo lako mogao naći u situaciji u kojoj će za prvu momčad postojati neko bolje ili barem racionalnije rješenje.

Ne treba zaboraviti da je baš uvođenjem 3-5-2 sustava Sergej Jakirović unio ključnu promjenu u momčad i izborio titulu pretprošle sezone, protutnjavši završnicom prvenstva. Velik broj igrača dobro je poznaje i već je igrao u njoj.

Dinamovim navijačima muka je od spore igre, skrnavljenja igrača na neprirodnim pozicijama i dosadnog nogometa. Prošle sezone nije se mnogo govorilo o rješenjima u igri. Umjesto toga, govorilo se o preplaćenim transfernim promašajima i igračima koji su pali u formi. Rješenja itekako ima, a Dinamo više nema luksuz da razmišlja i govori o ičemu drugom.

Kako bi mogao izgledati Dinamo u 3-5-2 formaciji: