KAD SE 17. srpnja 2009. godine u kinima pojavio film 500 dana ljubavi, malo tko je očekivao da će postati jedan od najutjecajnijih romantičnih filmova suvremenog doba.

Film u režiji Marca Webba ponudio je svježu, iskrenu i često bolnu analizu ljubavi, ali one stvarne, nesavršene i nelinearne. Umjesto klasične romantične formule u kojoj se dvoje ljudi upozna i zaljubi, publika je dobila nešto daleko slojevitije: priču o iluzijama, očekivanjima i sazrijevanju.

Nije ljubavna priča, nego priča o ljubavi

Narator nas odmah upozorava: "Ovo nije ljubavna priča." Film prati Toma Hansena (Joseph Gordon-Levitt), mladog arhitekta koji radi kao pisac čestitki i koji se zaljubljuje u svoju novu kolegicu Summer Finn (Zooey Deschanel). Tom je idealist, romantičar koji vjeruje u sudbinu i srodne duše, dok je Summer racionalna, neovisna i ne vjeruje u trajnu ljubav.

Tijekom 500 dana njihove veze film nelinearno preskače između euforičnih trenutaka zaljubljenosti i bolnih razočaranja. Umjesto razvoja odnosa prema predvidivom kraju, gledamo kako se veza rađa, cvjeta, puca i ostavlja posljedice, baš onako kako to često biva u stvarnom životu.

Ono što film čini toliko uvjerljivim jest sjajna kemija između dvoje glavnih glumaca. Joseph Gordon-Levitt prikazuje Toma kao ranjivog, duhovitog i pomalo naivnog mladića koji projicira svoja očekivanja na Summer.

Zooey Deschanel, s prepoznatljivom nonšalancijom i misterioznim osmijehom, savršeno utjelovljuje Summer, ženu koja je uvijek iskrena, ali nikad potpuno dokučiva. Upravo ta nedorečenost i neodređenost njihovog odnosa daje filmu dubinu i autentičnost.

Realizam, ironija i vizualni šarm

Film se ističe kreativnom režijom i montažom: koristi animacije, plesne sekvence i flashbackove kako bi prikazao unutarnje stanje protagonista. Posebno upečatljiva scena je usporedba očekivanja i stvarnosti, koja na bolno jasan način prikazuje koliko se naše nade mogu sudariti s realnošću.

Soundtrack filma zaslužuje poseban spomen. Od The Smithsa i Regine Spektor do Hall & Oatesa i Feista, glazba ne samo da prati radnju, već je čini živom i bliskom gledateljima. Pjesma There Is a Light That Never Goes Out simbolizira Tomov romantični svjetonazor, dok scena s pjesmom You Make My Dreams prikazuje kako zaljubljenost mijenja percepciju svijeta, barem nakratko.

500 dana ljubavi nije film koji traži krivce. Summer je jasna u svojim stavovima, ali Tom to ne čuje jer vidi ono što želi vidjeti. Film nas tako podsjeća koliko često ne volimo osobu kakva ona zaista jest, već ideju koju smo stvorili o njoj.

To je film o rastu, razbijanju iluzija i bolnoj, ali nužnoj lekciji: da prava ljubav počinje tek kad prestanemo tražiti onu savršenu.

Kritike i nasljeđe

Film je doživio velik uspjeh kod kritičara i publike. Hvaljen je zbog originalnosti, iskrenosti i stilskog izraza, a postao je i jedan od kultnih filmova svoje generacije.

U vremenu kada su romantične komedije bile zasićene klišejima, 500 dana ljubavi ponudio je stvarnu priču, onu u kojoj emocije nisu uvijek uzvraćene, ali to je ono što nas oblikuje.