SVEMIR nam je ponovno poslao zagonetku u obliku tajanstvenog radiosignala. Astronomi su detektirali impulse iz izvora koji nam, čini se, šalje signal svakih 14 minuta, no od njegovog otkrića uspjeli smo zabilježiti tek djelić tih emisija, piše IFLScience. Iako je posljednjih godina otkriveno nekoliko sličnih izvora, ovaj se izdvaja po dvije neobične karakteristike: signal mu je ekstremno polariziran i, što je još čudnije, neprestano se ubrzava.

Signal je nazvan CHIME J1634+44 i, unatoč tome što pripada kategoriji dugoperiodičnih radijskih tranzijenata (LPRT), ne nalikuje ičemu što smo dosad vidjeli. Njegovo ponašanje dovodi u pitanje postojeća objašnjenja o porijeklu ovakvih svemirskih fenomena.

Potraga za objašnjenjem

Sve do prije nekoliko godina astronomi su radiovalove iz svemira svrstavali u tri kategorije: stalne izvore, jednokratne bljeskove te pulsare, čiji se signali ponavljaju u intervalima od nekoliko sekundi ili milisekundi. Svi redoviti signali s duljim periodima ispostavili su se kao smetnje uzrokovane ljudskom tehnologijom.

To se promijenilo kada je profesorica Natasha Hurley-Walker otkrila zapise o izvoru koji je emitirao signal svaku 1091 sekundu, što se smatralo nemoguće dugim periodom za pulsar. Time je nastala nova kategorija - dugoperiodični radijski tranzijenti - i potraga za sličnim pojavama je započela.

Ubrzo je pronađeno još deset primjera, a za dva je ponuđeno i moguće objašnjenje: sustavi crvenog i bijelog patuljka koji kruže jedan oko drugoga u tijesnim orbitama. No, taman kad se činilo da je misterij na tragu rješenja, pojavili su se novi primjeri koji se ne uklapaju u taj model, a najmanje se uklapa CHIME J1634+44.

Otkriće u zviježđu Herkul

Signal CHIME J1634+44 prvi je put uočen u listopadu 2022. godine s pomoću kanadskog teleskopa CHIME, a neovisno je potvrđen i u podacima teleskopa LOFAR.

Iako je u početku zabilježen samo jedan bljesak, izvor se od tada povremeno reaktivirao, pa je u razdoblju od četiri godine zabilježeno ukupno 89 bljeskova. Ponekad su se pojavljivali dovoljno blizu jedan drugome da se moglo utvrditi njihov ritam.

Ovaj se LPRT nalazi u zviježđu Herkul, u relativno "praznom" dijelu Mliječne staze. To bi trebalo olakšati potragu za njegovim izvorom na drugim valnim duljinama, no optički teleskopi zasad nisu pronašli izglednog kandidata.

Znanstvenici su primijetili da se signale najčešće detektira u razmaku od 4206 sekundi (70 minuta), ali ponekad taj razmak iznosi samo 841 sekundu (14 minuta). Vjeruju da je stvarni ciklus taj kraći, od 14 minuta, ali da je većina impulsa preslaba za detekciju ili usmjerena drugamo, zbog čega pouzdano primamo tek svaki peti.

Zašto je ovaj signal drugačiji?

Postojeća teorija za neke LPRT-ove kaže da dolaze iz sustava u kojima se crveni i bijeli patuljak okreću jedan oko drugog. Radioemisija širi se svemirom poput svjetlosnog snopa svjetionika, a period signala odgovara vremenu potrebnom da zvijezde naprave puni krug. To omogućuje znatno sporiji ciklus od rotacije jednog pulsara.

Međutim, kod signala CHIME J1634+44 ne samo da nema traga zvijezdama koje bi mogle izvoditi takav "svemirski ples" već signal ima i dvije izrazito zbunjujuće osobine.

Prva je gotovo stopostotna kružna polarizacija. Svjetlost postaje kružno polarizirana kada nastaje u iznimno snažnom magnetskom polju, no takva gotovo potpuna polarizacija izuzetno je rijetka i teško ju je objasniti. Slični, ali daleko slabiji signali zabilježeni su samo kod kratkih bljeskova s nama relativno bliskih zvijezda, uključujući Sunce.

Druga, možda još čudnija pojava, jest da se vrijeme između impulsa neznatno smanjuje, što znači da se izvor ubrzava. Ovo je prvi put da je takvo ubrzanje jasno zabilježeno kod dugoperiodičnog tranzijenta.

Dvije mogućnosti

Autori studije, koja je prihvaćena za objavu u časopisu The Astrophysical Journal Letters, nude nekoliko spekulativnih objašnjenja.

Jedna je mogućnost da materijal s partnerske zvijezde pada na bijelog patuljka ili neutronsku zvijezdu, dodajući joj kutni moment i tako je ubrzavajući. Druga je teorija da svjedočimo polaganom spajanju dva bijela patuljka, procesu koji oslobađa gravitacijske valove koje tek trebamo detektirati.