ZVUČI poznato? On nam ne želi dati ono što želimo - stabilnu, otvorenu i iskrenu vezu - ali nas svejedno ne pušta. Povlači se kad postane ozbiljno, a vraća se čim se mi odmaknemo. I tako u krug. Ponekad si govorimo da je zbunjen, da ima svoje razloge, da nas voli "na svoj način", da mu samo treba vremena. U stvarnosti njemu ne treba ništa osim onoga što već ima - nas na čekanju.

Ako ste se ikad našle u toj sivoj zoni između veze i ničega, evo nekoliko fraza koje nam muškarci najčešće govore kako bi nas zadržali, bez ikakvog stvarnog plana da ostanu.

"Super si, ali želim ostaviti otvorene mogućnosti"

Koliko puta smo čuli ovu varijaciju? Na početku smo mu bili sve. Osjećali smo se viđeno, poželjno, važno. A sada čekamo da se taj osjećaj vrati.

Možda se potajno nadamo da će se predomisliti, da će se sjetiti koliko smo mu značili. Ali istina je jednostavna: možda stvarno misli da smo sjajne, ali ne i one prave. I dok ne naiđe na onu za koju misli da jest, mi mu savršeno služimo kao privremeno rješenje.

"Super nam je ovako, zašto bismo išta mijenjali?"

Ako pristajemo na mrvice, zašto bi nam nudio cijeli kolač? Ako mu dajemo bliskost, pažnju i fizički kontakt bez ikakvih očekivanja, nema razloga da nešto mijenja. Zašto bi ulazio u ozbiljnu vezu kad već ima sve što želi - bez obaveza?

Neki od nas ostaju jer intimnost i dalje funkcionira, iako znamo da sve drugo ne štima. No, ne možemo graditi vezu samo na kemiji. Jer kad se sve svede na povremeni kontakt bez ikakve dubine, ostajemo prazni i sve više izgubljeni u iluziji.

"Preskočimo večeru, idemo kod mene?"

Ovo je klasična fraza muškarca koji zna da nam ne može (ili ne želi) dati ništa više. Ali zna i da ćemo možda svejedno pristati. I što se događa? Uspijeva nas zadržati dovoljno blizu da dobije što želi, a opet dovoljno daleko da ne mora ulaziti u vezu. I sve to bez osjećaja krivnje – jer "ništa nije obećao".

Često takvi muškarci ne žele da nas ima netko drugi. Ne zato što nas vole, nego zato što im trenutno odgovaramo. Imamo sve karakteristike veze, osim – veze.

"Dosadno mi je, što ti radiš?"

Poruke u kasnim večernjim satima, nedjeljom poslijepodne, u pauzi utakmice... i mi to tumačimo kao znakove pažnje.

No, istina je - javlja se kad mu je dosadno. Ne zato što misli na nas s ljubavlju, nego zato što zna da smo tu. Da ćemo odgovoriti. Da ćemo se možda ponadati.

To nije ljubav, to je navika i povremena razonoda. Ako smo mu važni, pokazat će to kontinuirano, a ne samo kad nema boljih opcija.

Tišina

Najgora fraza od svih je - ona koja ne postoji.

Dani bez poruke, bez poziva, bez objašnjenja. I dok mi analiziramo, razgovaramo s prijateljicama i pretražujemo internet tražeći odgovore, on ne razmišlja o tome uopće.

Mi to preživljavamo, osjećamo svaku tišinu, svako ignoriranje, svaku poruku koja nije stigla. On nastavlja dalje, bez grižnje savjesti.